Kako smo vam i najavili u prošlom broju ŽIKIŠON-a, u pripremi je Festival koji će okupiti eminentna imena iz satire kao jednog najvažnijih segmenata književnosti na prostorima Balkana a Organizacioni odbor/Savjet/Vijeće čine: Sabahudin Hadžialić, predsjednik Organizacionog odbora (književnik i freelance novinar i Zamjenik gl.i odg urednika ZIKIŠON-a, prvog sedmičnog elektronskog časopisa za satiru na Balkanu), Sarajevo, FBiH, BiH
Zoran Matić Mazos, Zamjenik predsjednika (gl. i odg. urednik ZIKIŠON-a, prvog sedmičnog elektronskog časopisa za satiru na Balkanu), Paraćin, Srbija
Ratko Orozović, Gen.sekretar (filmski režiser i književnik), Sarajevo, FBiH, BiH
Članovi OO/Savjeta/Vijeća su, pored predstavnika Opštine, književnici koji su prihvatili, sa zadovoljstvom, članstvo:
Divna Aničić, predsjedavajuća SO Mrkonjic Grad, RS, BiH
Cilj projekta je: Organizacija Balkanskog festivala satire uz prisustvo satiričara iz Federacije BiH i Republike Srpske (Bosne i Hercegovine), Srbije, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Makedonije, Crne Gore, Slovenije, Albanije, Grčke, Bugarske- učešće najeminentnijih književnika.-satiričara regiona i predstavljanje knjiga (Balkanska antologija aforizma i BH Antologija aforizma). Festival traje dva dana i bit će održan 14. i 15. 11. 2009.g. u Domu kulture Mrkonjić Grad. Osnovni cilj je uobličavanje, očuvanje i promicanje satire kao značajnog književnog oblika ovih prostora sa perspektivom proširenja aktivnosti prema organizaciji Arhive satire Balkana, izborima najbolje knjige, aforizma, priče, epigrama i/ili pjesme u periodu pred nama. Istovremeno približivši ovaj književni oblik široj populaciji korisnika-građana Mrkonjić Grada, RS-a i BiH, ali i prostora Jugoistočne Evrope na kojima Balkan i jeste.
Iz Organizacionog odbora/Vijeća/Savjeta se nadaju da će u narednih 45 dana uspjeti iskoordinirati sve aktivnosti: poziv po dva satiričara iz svake od navedenih zemalja (prvi festival se realizira po pozivu), obezbjediti finansijska sredstva dok je Organizator, Opština Mrkonjić Grad, obezbjedila svu potrebnu infrastrukturu kao i smjestaj i ishranu za učesnike tokom trajanja Festivala, i to na osnovu potpisanog Sporazuma o međusobnom razumijevanju sa Predsjednikom OO/Savjeta/Vijeća BALKFEST SATIR 2009.g., Sabahudinom Hadžialićem. U projekat se zajednički ulazi po obezbjeđenu sredstava za organizaciju cjelokupnog aranžmana.
Dom kulture Mrkonjić Grad
Dvorana Doma kulture
PRAVDA Rade Đergović
Srbi su se još jednom obrukali pred svetom i to debelo. Ne postoji nikakvo opravdanje za nasilje nad nekim,pa makar on bio i strani neprijatelj,a ne samo običan navijač suparničkog tima.Srpski navijači su na smrt isprebijali jednog mladog čoveka,koji je podlegao povredama, a samo zbog toga što je navijao za svoj klub.
I kako sad možemo i da maštamo o ulasku u Evropu, gde se takve stvari odavno ne dešavaju? Svedoci smo činjenice da se pored terena širom Evrope odavno ne nalaze ograde i da nijednom navijaču ne pada na kraj pameti da uđe u teren i da se obračunava sa sudijama ili igračima. Kazne su drastične za sve navijače, bez obzira koliko su strastveni i zaljubljeni u svoj klub. Samo još u Srbiji rulja, koja sebe naziva navijačima može da deli pravdu po svojim zakonima, a da za to ne snosi posledice. Samo u Srbiji se još uvek traži pravda za ovog ili onog navijača koji pokušava da stavi upaljenu baklju policajcu u usta, za navijača koji kao navijački rekvizit umesto zastavice ili klepetuše koristi, nož, pistolj ili bejzbol palicu. Sve se to dešava u Srbiji koja se hvali demokratskim promenama i stremi ka Evropi. Tek kad budemo stali na put divljanjima obesnih mladića vratićemo deo ponosa Srbiji. Onda će i druge parade ponosa biti sa mnogo manje rizika nego do sada.
Zemlju su pretvorili u pustinju. Kasno je za vladu u senci.
They have turned country into the desert. It is too late to have Government in the shadow.
Aleksandar Baljak
World satire in satire the world Svet satire u satiri Sveta
Brian Farmer - AUSTRALIA
Brian Farmer is a comedy writer and performer based in Sydney, Australia. He writes for, and performs in a bi-monthly sketch comedy theatre group called, Comicide. Brian has an improvisation background and has performed stand up comedy in Australia and the United States.
Sarajevo Sniper
Characters:
David (News Anchor) sits at a desk speaking directly to the audience.
John (Foreign Correspondent in the field) Talks into a microphone while holding a hand to his ear. On location
David:We now cross to our Correspondent in the field John Petty live from Sarajevo. Hi John the energy there must be electric.
John:Well while people here celebrate there is of course a dark irony.
David:Really, what could be bad about celebrating the end of the Civil War in Bosnia?
John:Something that has become synonymous with Sarajevo is now under great threat. It is hard to imagine that they once numbered in the hundreds per square km here, and now there appears to be to less than 10 in the entire city.
David: John I am not sure I follow; surely the end of hostilities is a good thing?
John: For many yes, but the Sarajevo Sniper is now on the edge of extinction.
David:Well I should hope so.
John: Really, really, but is peace worth the cost. The Sarajevo Sniper has largely been eradicated by the encroachment on their territory of UN Peacekeepers. A species not native to these parts, left to spread unchecked it has all but wiped out the native Snipers of Sarajevo.
John: Snipers live in dense cities preferably in derelict buildings like the one behind me, and do not survive well in the open. Yet the end of hostilities has lead to renovations destroying the sniper’s native habitat.
John: I met Lexi, in a Shelter in Shrebinitza. Putting a human face to this tragedy. The situation has got so bad that Lexi has had to look for part time work.
Lexi enters Stage dressed in military fatigues and a ski mask. John turns to interview him. Lexi makes (speaking in gibberish but not too loudly, not discernable. Makes odd killing gestures.)
Voice Over of Translator on mic off stage. (With a heavy Eastern European accent) Out of synchronization with the on stage Lexi.
Translator:I am a Children’s Entertainer. At parties and such, a clown if you will. I demonstrate my small arms accuracy skills by shooting apples balanced on children’s heads. The moneys not so bad and I just pretend that the apple is really one of the children’s eyes.
David:Ok this is enough. I cannot believe that you are commiserating with such a beast. I FOR ONE AM GLAD THAT SNIPERS ARE NEAR EXTINCTION. If I had my way they would be tried for war crimes and executed.
John:It’s small-minded people like you who have led to the destruction of them; you think they should be persecuted for following they’re instincts? I suppose you think their nose make a great aphrodisiac.
John:Oh look Lexi is waving to me from the top of the building.
John: Hi Lexi……….
A red dot appears on Johns chest, the lights fade to black and their is a loud gunshot sound.
Brian Farmer je komediograf i izvođač sa sjedištem u Sydneyu, Australija. On piše i nastupa u dvo-mjesečnom skeču komedijskoj pozorišnoj skupini naziva - Comicide. Brian ima improvizacijsko iskustvo i nastupao je sa stand up komedijom u Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Sarajevski snajperist
Likovi:
David (News Anchor) sjedi na stolu dirkektno se obračajući publici.
John (Strani dopisnik na terenu) Govori u mikrofon dok drži ruke na svome uhu. Na lokaciji
David: Sada prelazimo na našeg dopisnika sa terena... (Đorđe Malić) John Petty uživo iz Sarajeva. Dobar dan John..da li je energija tamo u električnoj struji?
Zdravo John, atmosfera mora da je puna naboja.
John: Pa, da dok ljudi ovdje slave, radi se o crnoj ironiji. Pa dok ljudi ovdje slave, po strani se nazire crna ironija.
David: Stvarno, što bi loše moglo biti u proslavljanju kraja građanskog rata u Bosni i Hercegovini?
John: Nešto što je postalo sinonim za Sarajevo je sada pod velikom prijetnjom . Teško je to zamisliti jer su nekada brojili u stotinama po kvadratnom kilometru ovdje, a sada se čini kako ih je manje od desetak u cijelom gradu.
David: Johne, nisam siguran da te razumijem- sigurno je kraj neprijateljstava dobra stvar?
John: Za mnoge da, ali sarajevski snajperista je sada na rubu izumiranja.
David: Da, nadam se da je tako.
John: Zaista, zaista ali koliko nas je taj mir koštao. Sarajevski snajperist je u velikoj mjeri iskorijenjen zadiranjem u njihovu teritoriju od strane Mirovnih snaga UN-a. Vrste koja nije domaća na ovim prostorima, ostavljena da se širi, zbrisala je sa lica zemlje domaću vrstu - sarajevskog snajperistu
John: Snajperisti žive u gusto naseljenim gradovima i po mogućnosti u zapuštenim i napuštenim zgradama kao što je ova iza mene, i ne prežive ako su na otvorenom. Ipak, kraj neprijateljstava je doveo do uništavanja snajperskih izvornih staništa.
John: Upoznao sam Lexi (Acu), u skloništu u Srebrenici. Time sam ovoj tragediji dao ljudski lik. Situacija bila tako loša da Lexi je morao tražiti posao sa skraćenim radnim vremenom.
Lexi ulazi na scenu obučen u vojnu uniformu i ski masku. John se okreće kako bi obavio intervju sa njim. Lexi malo frflja ali ne previše glasno preglasavajući prevoditelja stvarajuci cudne pokrete kao da nekoga hoce da ubije. Na pozornici se cuje glas prevodioca sa teškim istočnoevropskim naglaskom. Glas prevodioca kasni za onim sto Lexi govori.
Prevodilac: Ja sam Dječiji zabavljač. Na feštama/partijima i slično, i klovn, ako želite. Ja cu demonstirirati mojim malim rukama točnost vještine gađanje jabuke uravnotežene na dječijim glavama. Novac i nije tako loš, a ja se pretvaram da je jabuka dječije oko.
David: Ok to je dovoljno. Ne mogu vjerovati da suosjećaš s takvom zvijeri. Zaista mi je drago da su snajperisti blizu izumiranja. Da postoji način, on bi bio suđen za ratne zločine i pogubljen.
John: Uskogrudne ličnosti poput vas su dovele do njihovog unistenja, vi mislite da bi trebali biti progonjeni štu su slijedili sopstveni instinkt? Pretpostavljam da mislite da se njihov nos moze iskoristiti kao afrodizijak.
John: Oh, pogledaj... Lexi mi maše sa vrha zgrade.
John: Zdravo Lexi ... ... ....
Crvena tačka se pojavila na Johnovim prsima, svjetla se zatamnjuju ka crnilu i čuje se glasan
zvuk pucnja.
Globalizacija cenzure
Piše: Anne APPLEBAUM
U svijetu koji djeluje opasnije i manje profitabilno od nekadašnjeg, pokazalo se da su pohlepa ili strah snažniji od posvećenosti slobodi govora
Dnevni list „Oslobođenje“, Sarajevo, Bosna i Hercegovina... 1. 10. 2009. g. str. 10.
1: Kada uskoro iziđe iz štampe, pažljivo prolisltajte knjigu u izdainju Vale University Press-a: "The Cartoons That Shook the World" (Karikature koje su protresle svijet). To je akademsko viđenje kontroverze stvorene oko danskih novina koje su 2005. objavile 12 crteža sa likom proroka Muhameda. Autorka knjige, Jute Klausen, između otalog, tvrdi da su kontroverzu kreirali danski imami, koji su svojim sljedbenicima pokazivalili lažne, seksualno uvredljive crteže Muhameda uz one prave, koji sami po sebi nisu bili uvredljivi. Razgovarala je sa nekoliko muslimanskih stručnjaka koji su to potvrdili. Pa ipak, crieže nećete naći u knjizi. 2: Pogledajte septembarsko američko izdanje časopsia GQ. U njemu ćete naći članak pod naslovom „Opaki uspon na vlast Vladimira Putina“ autora Skota Andersona. U tom istraživačkom članku tvrdi se kako su ruske bezbjedonosne službe odgovorne za niz eksplozija u Moskvi 2000. Godine-za koje su u to vrijeme okrivljeni čečenski teroristi. Pažljivo ga pročitajte, jer članak nećete naći u ruskom izdanju GQ-a. Nema ga ni na njihovom sajtu. Conde Nast, medijska kompanija i vlasnica GQ-a zabranila je svim svojim časopisima širom svijeta da pminju ili promovišu članak.
3: Ako znate nešto kineskog, ukucajte reč Tiananmen u
Google.cn Pouzdano sam saznala (jer ne znam kineski) da u pretraživaču nećete dobiti nikakve važne podatke o ovom događaju, niti o Tajvanu, ili Tibetu ili demokratiji. To nije slučajnost: Google je 2000. Pristao na djelimičnu cenzuru u Kini, u zamjenu za dozvolu da tamo uopšte radi. Ove tri kompanije pokazju različit stepen kajanja, od Conde Nast (nimalo) preako Yale University Press-a (mnogo) do Google-a (neodređeno): osnivač Google-a Sergej Brin je rekao kako će ta kompanija donijeti barem dodatne, ako ne potpune informacije u Kinu). Ipak, sve tri priče vode do jednog zaključka: ruska vlada, kineska vlada i nepoznati islamski teroristi na različite načine mogu da de facto kontrolišu američke kompanije-što bi bilo nezamislivo prije deset godina. Usvijet koji djeluje opasnije i manje profitabilno od onog nekadašnjeg, pokazalo se da su pohlepa ili srah snažniji od posvećenosti ovih kompanija slobodi govora. Popustivši pod pritiskom, one nisu učinile svijet bezbjednijim mjestom, za sebe ili bilo kog drugog. (...)
Ne postoji zakon ili edikt koji će ove kompanije, ili neke druge američke kompanije, natjerati da poštuju principe slobode govora u inostranstvu. Ali bar možemo da ih posrmamimo ovdje. Ovaj članak tome služi.
(Slate)
Nadajmo se da neće biti pohapšeni svi kriminalci. Ko će onda da upravlja državom?
We have hopes that all criminals will be arrested. If we do that who will than govern the state?
Stupanjem na snagu novog zakona o javnom informisanju, novinarima olovka više neće biti potrebna.
By entering into force of the new Law on public information/media, the journalists will not need a pen.
Mitar Mitrović
PISMA IZ STRADIJE Dušan M. Adski
1.
Dragi prijatelju,
I danas ti nešto nisam najbolje volje. Sedim, pijem, ne pušim, ali razmišljam - Ovaj naš sve više kandiše na Tita.
Kao prvo, čujem da hoće u gradu Beogradu da okupi Nesvrstane, i da na čelo te bratije stane. Kao Tito! Reče mi kum Srba Beda, bio je čak i kod onog što vodi kamile na put oko sveta, mislim da se zove Zgadafi. Kad sam čuo da su se Zgadić i Zgadafi strasno ljubili, umalo da creva nisam povratio – pa do juče je pljuvao na tog istog mangupa.
Piše mi brat od tetke, Tečomir da je on čovek Amera i Engleza, kako što je i bravar bio. A Brzomir, znaš onog mog kolegu što brzo misli i još brže mariše, kune se u svastiku da ovaj, što na Tita kandiše, kani da pravi novu Jugoslaviju, gde bi Srbija bila najmanja jedinica, kako bi konačno svi bili zadovoljni.
Dragi moj prijatelju, sve upućuje da je kandisanje uzelo maha, i da će uskoro na sve strane odjekivati – I POSLE MENE, JAAAA!!!
2.
E, moj prijatelju,
da mi je neko pričao da ću ovo doživeti, rekao bih mu da je lud sto posto. Zamisli, kobajagi ( u daljem tekstu k.) Vlada, k. Sudstvo, k. Tužilaštvo, k. Ministarstva, dosetiše se da zabrane okupljanje omladine, za početak, a kasnije, i gladnih radnika, što im i jeste cilj.
I to bi ova zbunjena glava podnela ali zamisli, dragi moj prijatelju, kako se ministar Masno Pače dosetio da ispuni jedan od uslova Edipovske Udije. Kao što i sam znaš, kod nas do juče skoro da nije bilo homoseksualaca. To si ti oni što mrze žene. Što ih mrze, pa verovatno zato što su ih žene rodile. E, mi po glavi stanovnika nemamo dovoljan broj takvih kako što je to u zemljama Edipovske Udije. Vlada je dugo razmišljala kako da reši taj problem, svih sto ministarstva se dalo na posao. I, ministar, Masno Pače, jedne noći uzvikunu – Aureka! Verovatno je mislio da kaže – Eureka!
Plan je zaista bio genijalan. Na svim sportskim priredbama navijači su se imali tri puta pretresati do gole kože. Naravno, bili bi, tako goli, pipani od strane muškaraca. Pretres, kao svaki pretres, tarži mnogo, pa da se i prst gurne tamo gde se gura samo ako, nedaj bože, neko mora da vrati hemoroid. Masno Pače je proračunalo, ako se s jednim muškarcem obavi ritual dva tri puta, velike su šanse da isti zavoli taj ritual, i da kasnije postane homoseksualac. Naši eksprdi, nije pravopisna greška u pitanju, odmah su izračunali da će se tako broj gej frajera utrostručiti i da ćemo prednjačiti u Udiji.
Dragi moj prijatelju, zato ti ne mogu odgovoriti na pitanje, kako je sada stanje na našim fudbalskim stadionima. Evo, danas igraju Crvena Banda i Odevojvodina, a ja ti nisam smeo da odem na utakmicu. Neću prijatelju da postanem gej, meni ionako jebe ko kako stigne.
3.
Nastaviće se...
EMOCIONALNA DETOKSIKACIJA ZA 7 DANA Svetlana Pollak & Sanja Petrović
DAN TREĆI
Kada ovog jutra dignete roletne, razmaknete zavese i pustite Sunce u sobu, počnite da šizite do iznemoglosti. Čak i kada popijete podužu kafu nemojte se sabirati ni smirivati.
Ups! Saberite se, ali samo toliko da na jednu stranu podvojite prošlost koja više ne postoji, a na drugu budućnost koja počinje ovim jutrošnjim buđenjem.
Prvo iz sebe pustite sve vaše frustracije, zatim se setite svih neostvarenih želja, obećanja kojima je pretio, a nikada ih nije ispunio, e....a onda petnaestak minuta izgarajte na proždrljivom plamenu iznutra.
Priznajte da bi ste mu bar razbile glavu. Idite dalje slobodno.Pustite plamen da se podigne još više i poplavi. Zašto ste se zadovoljavali malim, sitnicama, kratkim seksom, šetnjama nedeljom kada ne rade prodavnice? Pustite sve iz sebe.
Razbite nešto. Po mogućstvu neka to bude neka njegova stvar. Ako je to nešto što se može iseckati na komadiće - još bolje.
Sasvim smo sigurne da imate njegovih fotografija brdo. Da vam nije palo na pamet da ih bacite. NI SLUČAJNO! Tim gestom bi sebi samo skratile užitak koji sledi.
E, fotografije sada dobro dođu. Pitate se kako...vrlo lako. Lepo ih sortirajte po samo vama znanom kriterijumu, pustite omiljenu vam muziku, uzmite marker i flomastere i pustite mašti na volju. Slobodno mu docrtajte sve što mislite da mu fali, produžite mu sve ono što je kratko, a ukoliko ima nešto dugačko, a želite da bude kratko, poslužite se makazama.
Priznajte, uživate!!!
Ne očekujemo nemoguće i da već treći dan postanete ravnodušni i inferiorno nabijete nekoliko godina ili meseci u jednu kutiju i bacite je kroz prozor. Mada je najdelotvornije ali evo vam nešto poput primera:
Sada kada ste se dobro isfurijali, ostaćete mirni i po malo praznjikavi i sami sa svojim prijateljicama.
Da bi ste detoksikaciju uspešno obavile otrove morate pustiti iz sebe.
DAN ČETVRTI
Dan četvrti je dan kada ćete vreme podeliti na vreme pre njega i vreme posle njega. Naznačite zamke u koje ste nesmotreno upale. Možda još nije vreme da im se nasmejete u lice ali ustanovljavanje istih je isto tako veliki korak za vašu budućnost.
Vratite se koliko god da je potrebno vremena unazad i napravite hronološki spisak svega što ste propustile u međuvremenu jer propušteno valja nadoknaditi. I to što pre. Možda već upravo danas.
Danas vežbajte osmeh. Naslađujte se preostalim vremenom i naviknite na višak slobodnog. Eto, na primer možete napraviti spisak šta bi ste mu sve uradile, recimo - sipali ricinus u kafu, ošišali guste lokne na koje je on tako ponosan.
Počnite da osmišljavate njegovo veličanstvo “slobodno vreme”, a možete se ponašati i poput prave apostolke tako što ćete pomagati drugima, na primer - napisati kuvar: BIVŠI NA 101 NAČIN!
Zvuči em šašavo, em nezrelo ali pomaže. Razmenite recepte sa prijateljicama. Bićete prijatno iznenađenje njihovim kulinarskim umećem.
Za sam početak mi ćemo vam pomoći i natuknuti nekoliko prste da poližete, a i uz put podgrejete maštu koja je još uvek verovatno zaglavljena negde između željenja i delanja.
Napomena - veoma pažljivo pročitajte prilog ovog priručnika!
Svakako volite iznenađenja, naravno da mislimo na prijatna. Pa uđite u autobus iznenađenja koji može da vas provoza najneverovatnijim iskustvima jer nikada ne znate gde ćete završiti, kuda se provozati, sa kimi ono što je najvažnije: na kojoj stanici izaći.
Da li smo probudile vaš avanturistički duh?
Nadamo se da ste kraj ovog četvrtog dana dočekale kao prava princeza, a ne bundeva jer koliko sutra vi postajete simbol ženskog samopouzdanja.
DAN PETI
Danas Vi ste za još samo malo vaš sopstveni finalni proizvod. Očišćeni ste, osveženi, preporođeni. Danas ne zabušavajte i obucite ono što vam najviše prija. Vežbajte sebe: kako je to osećati važnost izgleda, osmeha, radosti, a uz to i kuća vam blista. Vežbajte kako je biti žena za kojom se okreću svi na ulici. Pogledajte još jednom da li ste pobacali njegove kolonjske vode, pene za brijanje, brijače i napravile dovoljno mesta za vaše mirišljave kupke, parfeme, parfemisane kreme, tonirane cvetne aleje i ekstrakte najegzotičnijeg bilja koje će vampomoći u narednom periodu da iskustvom i potragom žene pronađete sve što vam treba u vama i oko vas.
Počnite dan saunom, nastavite sa relaks masažom da bi iz sebe izbacili i onu neznatnu količinu preostalih toksina.
Izaberite garderobu i pri tome se zabavljajte kao tinejdžerka. Slobodno prošetajte stavljajući na probu gladne poglede drugih muškaraca.
Nije isključeno da u nekom narednom intervalu pošteno zahvalite vašem bivšem:
“Oh, biću ti večiti dužnik zato što si izašao iz mog života i ostavio malo mene i za ostala zadovoljstva. Hvala ti od srca!”
To što će mu kosa biti nakostrešena nije poslednji modni hit već rogići, drage moje.
KOMUNIKACIJA
Aleksandar Čotrić
Suprugu sam upoznao preko interneta, tačnije na fejs buku. Razmenjivali smo poruke i fotografije i posle nekoliko sedmica dogovorili smo se da se sretnemo. Posle prvog susreta u jednom restoranu, počeli smo da šaljemo SMS-ove preko mobilnih telefona. Stalno sam joj upućivao ljubavne poruke, a ona mi je odgovarala na isti način. Povremeno sam joj slao i MMS poruke s fotografijama, a ona je činila isto to, upućujući mi, još, i kratke video snimke.
Zaprosio sam je tako što sam u blizini njenog stana zakupio bilbord na kojem je bilo pitanje:
„Marija, da li hoćeš da se udaš za mene? Tvoj Ivan“.
Odgovorila mi je u jednom nedeljnom listu u kojem je zakupila oglasni prostor:
„Ivane, moj odgovor je da. Samo tvoja Marija“.
Posle venčanja počeli smo zajednički život. I supruga i ja imali smo mnogo poslovnih obaveza. Pošto smo uspešni menadžeri velikih kompanija radili smo dnevno po 12, pa i više sati. Marija mi je pisala poruke elektronskom poštom, a ja sam sam joj odgovarao sa svojeg lap-topa. Bile su to poruke o svemu jer smo se dogovarali o opremanju stana, uzimanju kredita, šopingu, letovanju...
Kada smo bili na službenim putovanjima u inostranstvu slali smo jedno drugom fotografije elektronskom poštom na kojima smo bili ispred Ajfelove kule, pored Tauer bridža, ili na Crvenom trgu. Kada smo imali malo slobodnog vremena na ovim putovanjima telefonirali smo preko skajpa.
Kako smo napredovali u svojim firmama, imali sve manje vremena da razgovaramo i zajednički izlazimo. I posle radnog vremena, morali smo kod kuće na računarima da pišemo izveštaje, pripremamo poslovne sastanke, pravimo prezentacije, prevodimo prepisku... Pošto smo radili u posebnim sobama, dopisivali smo se preko elektronske pošte i tako smo se dogovarali ko će da pripremi večeru, ili da uključi bojler i mašinu za sudove.
Na taj način Marija me je obavestila da ide na službeni put na Tajland. Objasnila mi je da se tamo održava godišnji skup predstavnika njene kompanije iz celog sveta i da je ona određena da predstavlja srpsku filijalu. Pošto nisam mogao da je ispratim na aerodrom, u i mejl poruci sam joj poželeo srećan put i uspešan skup.
Četiri dana posle njenog odlaska, telefonom me je pozvao brat.
- Šta ima novo? – pitao me je.
- Nema ništa posebno – rekao sam - mnogo radim, a Marija je na Tajlandu.
- A ti ne pričaš bratu da se razvodite, odnosno da te ona ostavlja jer je našla drugog.
- Kakva je to šala? – pitao sam – nije mi do toga, stvarno sam mnogo umoran.
- Mislim da se ne radi o šali – brat je zvučao ozbiljno – pošto je Marija na svojem blogu preko interneta objavila da je odlučila da se razvede od tebe, jer je pronašla novu ljubav, nekog Miloša, a postavila je i njihovu zajedničku fotografiju snimljenu u Pataji
Ništa nisam odgovorio bratu, samo sam spustio slušalicu i požurio da na računaru otvorim Marijine internet strane. Brat je govorio istinu. Nekoliko trenutaka odsutno sam gledao u ekran kompjutera. Od šoka sam bio nepomičan, ali sam nekako pridigao i došao do bara. Popio sam čašu viskija i tog trenutka došao na ideju:
„Odgovoriću joj! Rećiću joj šta mislim o njenom izdajstvu. Sutra ću da održim konferenciju za novinare“!
ČUDAN SVIJET JE OKO NAS Elvis Huremović
Kako koja godina prolazi u ova moderna vremena, sve češće slušam priču o kojekakvim ovosvjetskim čudima. I, onda nam se sa tv ekrana ili nekih nisko ili visokobudžetnih printanih medija ukazuju fotografije raznih zidova, ostrva, piramida i nekih drugih građevina koje k'o biva zaslužuju počasno mjesto u loži stadiona poznatog pod nazivom ovosvjetsko čudo.
Naravno, sva ta parada fotografija o raznim čudima, uvijek je propraćena informacijama o svakojakim takmičenjima iz ove oblasti. Obavezno sa uputama na koji način možete putem sms-a ili nekako drugačije potrošiti svoje krvavo zarađene novce a sve u svrhu da izaberete baš vi i baš svojim glasom novo svjetsko čudo. Kapitalizam je namazan k'o onomad Indijanci kad su išli u borbe i lov, a sva se priča vrti oko baš vi to, baš vi ono samo ne bi li kako izvukli insanu šolde iz ruku.
Razmišljam i samom sebi velim u slučaju da se ja nešto pitam oko tih izbora i takmičenja, za najveće ovosvjetsko čudo svih vremena bi proglasio staru nadaleko poznatu građevinu Život na Balkanu. I, to u onom dijelu od Vardara pa do Triglava, te od Đerdapa do Jadrana ionako sve ostalo van te zone za mene i nije Balkan bez obzira šta o tome mislili i kazali gospoda geografi.
Fakat, ništa čudnije na svijetu ne može postojati od života na ovim našim prostorima. Pa, dovoljno je zakoračiti deceniju i po unazad i uvidjeti. Kako su žitelji na prostorima između ovih planina i mora žestoko pljuvali jedni po drugima, očima se nisu mogli gledati. A, danas haman slabo se o tome zbori, doduše skoro pa urijetko. Ovo skoro je tu gdje jeste zbog nekih izroda kojima je vazda do pljuvanja. Nažalost, protiv takvih ni sumporna kiselina ne pomaže a kamo li kojekakve stambene zgrade ograđene zidinima po tamo nekim Hagovima i drugim njemu sličnim europskim destinacijama.
Doduše, možda danas pljuvanja nema u onoj mjeri kao jučer, jer jučer je to bila vrlo jednostavna i ne toliko zahtjevna disciplina a opet poprilično unosna. Dok je danas na tu temu sasvim druga priča.
Recimo, jučer kad bi ti došao ćejf da pljuneš na Srbina to je bilo vrlo lahko izvodljivo jer si samim tim obuhvatio gotovo sve sto hoda, leti, sjedi, spava i sl. na području od Subotice do Ulcinja. A, danas na toj istoj teritoriji u istoj disciplini kad pljuneš, pljuješ još njih sijaset nacija, država, pokrajina itd. Tako da moraš obavezno naglašavati koga, kad i gdje. A, to je i previše dangubno a kapitalizam ne trpi dangubu. Uz svo razumijevanje, ništa lakše ni Srbima nije i oni ako bi se danas odlučili baviti tom plemenitom disciplinom u pravcu BiH i Muslimana susreli bi se na samom startu sa pregršt belaja. Jer dok se izredaš po Muslimanima Bošnjacima, Muslimanima Bosancima i Hercegovcima, Muslimanima Islamske zajednice i naposlijetku Muslimanima dijaspore prođe te ćejf. A, još kad znaš da treba obavezno se sjetiti i muslimana Sandžaka, te ovih nekih novih muslimana. Onda stvarno od tolikog golemog broja pošteni Srbin ljubitelj stare drevne balkanske vještine pljuvanje po komšiji i ne pomišlja da se njom bavi.
Ne smije čovjek ni pomisliti kako je tek jadnom Hrvatu koji je isto kao i ovi prethodni mu ljubitelj ove discipline. On samo kad pomisli šta mu srba sa svim njihovim novim grupama i podrgrupama, državama i pokrajinama valja populjuvati o Muslimanima automatski prestane razmišljati, nije čovjeku do maratona. Do jučer su neizmjerno i jedni i drugi kao i treći uživali u svojoj omiljenoj disciplini a danas šipak.
U suštini sve je pravo zapetljano da zapetljanije ne može, baš nekako po mjeri tih takmičenja za ovosvjetska čuda. Mislim da čudnije od ovoga ne može!
Stvarno da me se štagod pita život na Balkanu bih proglasio najvećim ovosvjetskim čudom. Ali pošto me se ne pita kao po običaju ni u čemu. Onda će sigurno titula ovosjvetskog čuda pripasti nekoj egipatskoj piramidi ili možda nekoj kineskoj građevini a nije ni arapima mahane i njihovima kreacijama, idejama i novcima.
Ipak, vrijeme je na našoj strani. A kako da ne bude kad imamo Visoko tj. imat ćemo i mi konja za utrke. Pa, ćemo vidjeti čija majka crnu vunu prede.
P.S. Bezbeli će opet naša! No, imamo mi našu nadu (iako je dala cijeloj mahali)!
Vjerovati da nečinjenje ne donosi ništa je jednako vjerovanju da činjenje donosi sve!
Believing that doing nothing brings nothing is equal to the believing that doing is bringing everything!
Kome Amerikanci skroje kapu, glava im i nije potrebna!
To whom Americans decide to create the hat than he does not need a head!
Zoran Matić Mazos
DIKTAT ŽIVOTA Ratko Orozović
LEZI
USTANI
USTANI
LEZI,
JEDI
SERI
JEDI
SERI
..I JEDI.
SVE
DO
SMRTI
RTI
TI
I...
***
KRIZA Bojan Savić
Stigla nam je kriza,
Drugarica stara,
Da izvidi ima li
Srpski narod para
Da zaviri malo pod
Slamarice stare, pa da uzme
Mukom ušteđene pare…
Svratila je ona
I do naše vlade
Da pogleda šta,
Ministri nam rade
Ali avaj Bože, videše je oni,
Pa čupaj za kosu,
Pa je udri oni
Po dupetu i nosu,
Prognaše is Srbije i golu i bosu
“Ne damo ti, krizo,
dinara nijednog
Da otmeš od Srbina
I jadnog i bednog
Svaki Srbin mora finansirat’ vladu,
Da bi mogli ministri da leže u hladu”
Javlja nam se ona iz dalekog sveta,
kaže nije htela, nikome da smeta,
popustiće ona svoj gvozdeni stisak,
kaže ”braćo Srbi , ja sam ovde, vama samo višak”
***
Slobodan Trikić LIJEK ZA POLAZNOST
prolaznost
je
njegovu
dušu
gnječila
ona
ga je
na kraju
i
izliječila
Jasmina Šikić Jašiki ZABAVIŠTE
Bez dosade u sred zabavišta,
dato mi je sve da se zanimam,
da sve imam, a da nemam ništa,
pa da ništa, kao nešto primam.
Alo srećo, ti me ne obmani,
daj mi ljubav, da istinski volim,
đinđuva me, zabave okani,
preslano je, što da pamet solim?
Il’ me pusti, bez patvor-zabave,
da ja živim tu pustu realu,
ako moje srce zborave,
da ne prave od mene budalu.
***
KRŠTENICA
Rođendan mi, trideset i peti, načela sam dobro ovaj vek,
ja osećam da sam tek počela, da sam život tek zagrizla malo,
tridest mi nije na pameti, tuđi ste mi podvalili ček,
planeta se ova baš zanela, ali srce nije me izdalo.
Krštenice moja stani, kuda?! Da ja mladost uživam u dahu,
cifre neke ne leže mom biću, ja sam nova, ko da sam od juče,
jurim stalno i još stižem svuda, još ne kopam prošlost u uzdahu,
i se nadam ljubavnom otkriću, a ne listam albume kod kuće.
A, sudbina meni kaže-ŠALA! Da još nisam za strogu podelu, Prestara sam da sad budem mlada, a premlada da me starom zovu!
Ma to li je, kao da sam znala, ja još nemam istoriju celu,
volim život koji živim sada i ne želim ja podelu novu.
***
Krah (j) politike Sabahudin Hadžialić
Svjesno
istrajavajući
na beznađu
vjeruju u ispunjenje
sopstvenog poslanja.
Nesuvislo pretpostavljajući
neznaje
znanju
ispunjavaju sopstvene
uvjete
za beskrajnu
nikada prekinutu
šutnju o vlasti
zbog nje same.
Narodi nestaju
u blagodeti
„insinuacija“,
„demokracija“,
„nacija“,
„...ija“.
***
Budućnost ove zemlje je u poljoprivredi.Đubreta imamo za izvoz.
The future of this country is in agriculture. We have manure even for the export!
Kontejneri su naša potrošačka korpa.
Čekajući prijem u Evropu, mogli bismo zakasniti - u Afriku.
Containers are our consumer basket. Waiting for the acceptance into the EU, we could be late-for Afrika.
Nebojša Borovina
BAJKOVITO
Andrej Glišić
Jesenja magla polegla između beogradskih brežuljaka, nekako je kisela i gusta, oči peku i suze. Automobili jurcaju duž nekadašnjeg bulevara JNA, ostavljaju za sobom kancerozni trag, nesagorelog olovnog benzina – nagriza nozdrve. Nije važno sve će to narod izdržati. Hehe! „Sve će to narod pozlatiti“ – zažeži misao. Kažem u sebi: - Budi miran da ne dobiješ po tamburi. Primirim se pred „zebrom“ u isčekivanju čovečuljka u iskoraku...
Konačno otvori se zeleno... Talas smrknutih čekađija provali na suprotnu bankinu. Sad će i on... mislim na tramvaj, samo što nije stigao... tek je prošlo 30 minuta... a to je ništa pred beskonačnošču, mudrico. Eto šta nam znači zeleno, sloboda, i to zelena, sveža, mlada u nastupu, razigrana k'o Brankovo kolo, onako u romantičnom zanosu...
Gledam, pred takozvanom picerijom, vijuga red ka brzoj hrani. Tiho, nekako sramežljivo, dok peciva blaženo mirišu, naruđbe ko skrišne: - Molim Vas dajte mi dve kiflice... ili, ma, ne bolje su vam krofne dajte mi... Meni dajte perece, one reš sa desne strane... a, meni, meni dajte prazan burek, od onog sa sirom i mesom dobijem gorušticu...
Potom, sa leve strane zaškrguta tramvaj, nakon čega zacvili... pa stade... Ćutljiva svetina zgužvano napreduje u među prostore, ionako pretrpane šinske godzile. Vrata se zatvaraju, juriš ne splašnjava, bez pardona, u grču popunjava se i poslednji atom prostora... Međutim, ćutnja! Maske, od lica kazuju da se spominje i otac, i majka... Šklopocija iz austrodonacije je prebukirana, a tako je lepo obojena u maskirno zeleno.
Oštro zvono nadrndanog kontejnera seknu po bubnoj opni... Znači krenuli smo. Nizbrdo ubrzano, potom uz brdo tegleći se ko kišna glista, neki rekoše da je to harmonika. Moguče, ali je disharmonična – škripi i cijuće.
Neminovno ali istinito: - nestao je bliski kontakt; „Slone stao si mi na žulj“, iliti „Daj pomeri taj lakat, izbi mi bubrege“ i slično... Stanica. Ne nije stanica, nestalo je struje u mreži... bože zar opet...
Izlazimo pokunjeni i zakasneli. Još četiri stanice mi treba do odredišta. Koja lepota življenja. Austro donacija je prepoznala birtiju pa ni makac dalje. Pridrži bruh, i u komadu sam na trotoaru. Gledam. Nema otfikarene glave, prestravio me Bulgakov u „Majstoru i Margaritki“, šteta neće nas biti u kriminogenim TV pasažima. Onako zadihan, sednem na stolicu s kraja, u letnjoj bašti bifea „Sport“. Prilazi kafeđija i upita:
-Komšija, šta bi da popijete? Iznenadi ova susretljivost, pa odgovorih – može pivce za živce, uzmite i za vas!
-Hvala lepo, dolazi odmah! I strugnu u prostor 3x4 metra. Nakon povratka sede nasuprot mene, i kako je bio željan da sa nekim progovori, reće: - Komšija, da li vidite dokle smo dogurali, mangupi voze benvee, mercedese i šta ti ja znam... a nemamo čestit gradski prevoz... sramota! Značajno se zagleda u mene. Na to mu odgovorih snebivajući se ko hotelska sobarica:
-Gospodine ja nisam iz davde, mi smo od preko Dunava, bavimo se zemljoradnjom i tako to... – na šta će kafeđija – vidim ja da si ti neki fin čovek, poštenjačina, ali da ti kažem:
-Pričao meni moj dada Milorad, kako je bio neki kralj imao svoju zemlju, i porodicu. Ali bog mu dao dete, mislim princa, koji nije ništa hteo da radi. Kralju bi jasno da od princa neće biti nikakve fajde, pa mu zapreti da neće naslediti kraljevstvo dok ne zaradi sopstveni novac. Princ se složi sa ocem, i navodno ode da zaradi, al' nedaj vraže! On od matere pozajmi novac pa ga date ocu. Otac uze i pocepa novac. Bi tako još nekoliko puta, i princ uvide da nema šale, te ode i poče raditi u inostrnstvu. Nakon izvesnog vremena stiže on na dvor i preda ocu novac. Stari lisac uze novac, pocepa ga, i baci u vatru. Princ se iznenadi pa golim rukama poče vaditi novac iz ognja. Kralj se sažali i tako su živeli srećno i dugovečno.
-Na to mu odgovorih da je tako uvek sa prvim milionom dinara. I da je priča bajkovita, kod nas nije to tako, mi smo radan svet.
-Stvarno! Priča je bajkovita. Kod nas se nezna za gde se odvaja novac od državne kase, ili od bliže i daljne rodbine. Aj da si mi živ i zdrav.
Utom je i došla struja pa nastavih vožnju duž beogradskih bulevara, vala slatko su me navozali – zakasnio sam na pregled u VMA. Tamo je uvek postotjao red i poredak, ta mani ga mito.
***
Sabahudin Hadžialić NEISPRIČANA PRIČA
Pričao sam ti priču. Neispričanu. Onu što sam ti već ranije citirao. Nagoviještenu. Ali mi ne dozvoljavaju, jer nije proteklo pedeset godina. Da mogu da je upotrijebim kao svoju. Bez plaćanja autorskih prava. Drugome. Već samo meni. Jedinome. Piscu. Ovdašnjem. No, u rijeku neću ulaziti. Rijeku nadanja. Plašim se da će me odnijeti ka moru. Sumnji. U mene.
ČOVJEČIJA RIBICA
Živio je sasvim normalnim životom. Radnog čovjeka. Buđenje, umivanje, doručak, posao, kuća, ručak, večera, djeca, prijatelji, spavanje..i opet..buđenje. Svo dok jednoga dana nije zakasnio na posao. Zbog štrajka radnika podzemne željeznice. Od tada je živio drugačijim životom. Buđenje, umivanje, ulica, prosjačenje, kuća, ručak, djeca, prijatelji, žena...i opet buđenje. U mraku, baš, kao čovječija ribica. Gdje god da je baciš, preživječe. To je tajna ovozemaljskog življenja. Ovdje. I sada. Iluzija je da nam treba Bog za sve odgovore. Neke od njih samo treba prepisati iz priča. O čovječijoj ribici.
ČIKO, NISAM JA!
Nikada neću zaboraviti njegove rijeci.“Čiko, nemojte mene, nisam ja!“ dok mu je uši izvlačio lokalni šef tek otvorenog supermarketa na Čengić Vili u Sarajevu. Iza ćoška su virili iz Zofove raje smješkajući se i jedući tek ukradene crvene, delišes jabuke. A on je uvijek bio na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. I kasnije, dok je stajao u redu za hljeb u Merhametovoj kuhinji, pored njega bi prošao crni mercedes sa istim onim ljudima iz Zofove raje. Dok bi prolazili, i kada bi njegov vozač usporio...Zof, današnji veletrgovac opijatima u Sarajevu XXI vijeka/stoljeća, bi spustio crno prozorče na automobilu i samo podviknuo: „Čiko, nemojte njega, nije on!“. Okrenuo bi se, slegnuo ramenima i uzeo svoje današnje sledovanje od 350 grama očajnih vitamina i ugljikohidrata. Sve dok jednoga dana u novinama nije osvanulo sjećanje na cijeloj stranici. Umro je naš veliki i dragi, nikada neprežaljeni Zof. Ubijen je iz zasjede dok je sa Mehmedom, cijenjenim kantonalnim inspektorom dogovarao detalje oko borbe sa organizovanim kriminalom, inostranim. Želio je pomoći državi. Kao insider. Ubijen je mučkom rukom nepoznatog počinioca. Dabogda mu se sjeme zatrlo. Već sljedećeg jutra, u redu za hranu u Merhametovoj kuhinji sve je bilo mirno. Osim tajanstvenog osmijeha njegovog. Čikinog. Ne ondašnjeg. Sadašnjeg.
Propalo je sve što je bilo sklono padu, a ono što je ostalo samo što nije palo.
Failed everything suitable for failing and what is left over is only what did not fail down.
Peko Laličić
AFORIZMI
Ne trebaju nam vize. Naša glupost prelazi sve granice.
Klin se Klintonom izbija.
Stanislav Tomić
***
Život je paradoksalna stvar: sit si svega, a crijeva ti krče.
Vlast je od Boga. Sumnjam da je i vlastodržac.
Dušan Bigić
***
Plašio sam se svoje sjenke. Nosila je pištolj.
Ma, kakvo čitanje? Još samo treba da me ubije prejaka riječ.
Milan Koprivica
***
Žene su mnogo zaboravne: svake noći ih moramo podsjećati da je ljubav - davanje.
Kad je vidjela da je kod Muje otvoren dućan, za njim u magazu uđe Fata. Ej, i zamandali vrata! Grujo Lero
***
Gordijev čvor je dokaz da dobro povezujemo stvari. Kad treba da uloži kapital, naše gore list mora da prođe kroz šumu propisa.
Milan J. Mihajlović
***
Sta oće ti pederi? Ma mogu da mi puše...
Napredak je evidentan, iz siromaštva smo prešli u veće siromaštvo!
Bojan Savić
***
Od ove krize i glad je zinula.
Nasjeli smo ... sjedeći.
Nakon prvog metka počela se pucati rafalno.
Kiteći ženu-okitio se djecom.
Svi viču na krizu-a ona nas dere.
Žena mu hoda kao kosac-traži drugu belegiju.
Gledajući na nas u svijetu su oslijepili.
Rekla je sudbonosno DA-konačno je i mužu dala.
Abdurahman Halilović Ahil
***
Pitanje svih pitanja: ovo nije mrak, ali zašto se od njega ne razlikuje ?!
Sve je više mladih koji nisu za kamen za pod glavu, već za kamenom u glavu.
Kod nas je sve neizvesno. Izvesno je samo da je sve neizvesno.
Naša deviza je: Ništa bez deviza !
Ova vlast ne zadužuje nas. Misli ona i na naše unuke.
Na putu u bolje sutra, mi smo jedina prepreka.
Nismo mi lud narod. Bili smo zbunjeni kada smo tako mislili.
Demokrate su preuzele inicijativu. Dosta su ovi srali.
Peko Laličić
***
ŽUTA KUĆA
I bela kuća požuti, ako se godinama ne kreči!
Žuta kuća u Albaniji bila je bela, ali odavno nije krečena!
Kad se pomene žuta kuća, Albanci pozelene!
Srbi više nikada neće svoje kuće farbati u žuto!
Kuća jeste bila žuta, ali samo spolja!
Slobodan Žikić
Vraćanjem svojim korijenima, narod je devedesetih godina jeo korijenje.
Sve činimo u ime budućnosti,
u kojoj ćemo nestati u ime nekog novog početka.
Po teoriji komunizma, država odumire.Ispunjavajući svojufunkciju, države socijalizma su nestale.
Imamo idealan sistem koji neprijatelj
može samo poželjeti.
Bili smo mladi i puni ideala.Sada smo stari i nemamo para.
Ateista, a vjeruje u EURE.
Imamo tri historijske istine, a jednu laž.
Historiju Bosne i Hercegovine
mnogi su stvarali.Al, ko će u nju ući.
U slučaju velike nužde - prijeki sud je nadležan.
Jedem se živ. Jesam li ja kanibal?
Drugorazredni političar, a prvorazredna budala.
Imamo mladu državu.Puca od zdravlja.
Zašto ubjeđivati pravoslavca
i katolika u Bosni, da su i Bosanci. Dosta im je to što jesu.
Prihvatam svaki dobar savjet,
posebno ako je u devizama.
Imamo konzistentnu politiku i nove promašaje.
Svi smo jednaki pred zakonom.
Samo da se za sve primjenjuje.
Nisu sve budale na vlasti.Postoji i opozicija!
Jedinstvo naroda i vlasti imamo
dok narod ne otkaže.
Imali bi mir u svijetu kad bi to htjela Amerika.
Davno je evolucija stala.
Majmun se ne pretvara u čovjeka.
Nakon što sam bio subjekat, sada sam objekat revolucije.
Suno Kovačević
***
Gola istina je sve češče čista pornografija.
Političari me vole ali ja ne volim volove.
Ne okrečite se za svakom suknjom - sve više je travestita.
Jasmin Mrkalj Kadmus
***
VLAST JE FORMIRANA OD PLAVE, ŽUTE I CRVENE BOJE, A ISPADE ZELENA !
VLAST NAS VRAĆA U KOMUNIZAM, A TOGA JE BILO I U PRVOBITNOJ LJUDSKOJ ZAJEDNICI !
GLAD JE NAJJAČE NARODNO ORUŽJE PROTIV VLASTI, ZATO MNOGI ŠTRAJKUJU GLAĐU !
PO ZAKONU O INFORMISANJU NAJBOLJE ĆE RADITI ONI MEDIJI KOJI NIŠTA NE RADE !
NEBI SE REKLO DA NEKI GLADUJU, KOLIKO SERU !
KADA ĆE VEĆ JEDNOM DA IZABEREMO ŽENU ZA PREDSEDNIKA, PA KADA PSUJEMO DA NE BUDEMO PEDERI !
POKUŠAO SAM DA ZLU MISAO S UMA OTERAM PESMOM, ALI ME JE IZDALA !
Nikola Č. Pešić
***
Naši penzioneri hitaju ka svetloj budućnosti, gde ih čeka Sveti Petar raširenih ruku.
Poltroni su uvek bili najbliži političkim zadnjicama.
Mitar Mitrović
Baljak u Politici: Srbija je zemlja otvorenog tipa
- Morali smo da uništimo oazu. Narušavala je ambijentalnu celinu.
- Svi Srbi ispod jedne šljive! Udruženi zločinački poduhvat.
- Samo ti, sinko, radi svoj posao. Posao ne sme da trpi.
- O glavi nam rade ljudi u čiju stručnost nemamo razloga da sumnjamo.
- Kad separatisti pomeneš maticu, odmah počne da glumi davljenika.
- Zna i đak petak da to nije moguće. Ma šta đak petak, zna to i naš premijer.
- I praznoglavci imaju vođu. On je mozak cele operacije.
- Prazan džak ne stoji uspravno. Zato smo kupili mačku u džaku.
- Kupili smo mačku u džaku. Nek traje dok laje!
- Na pretnju da će nas ubijati kao zečeve reagovalo je samo Društvo za zaštitu životinja.
- Kod nas je kultura ubijanja na niskom nivou. Nismo nuklearna sila.
- Rat je bio nepotreban. Za razliku od ratnog plena.
- Ne zameramo vam što ćete nas pamtiti po zlu. Svako ima svoj metod pamćenja.
- Narodna milicija je bila toliko omiljena u narodu da je u naše stanove ulazila i bez kucanja.
- To su doušnikova deca. Sve jedno drugom do uveta.
- Javi se ponekad. Drugim rečima, ne dosađuj stalno.
- Povisi ton! Tvoje reči vrede više.
- Izvrtanje činjenica je salto mortale istine.
- Ako se ne budemo videli, želim vam sve najbolje. Ali ako vas ovde još jednom vidim, drž`te se dobro!
- Uzrok našeg poraza su loši vremenski uslovi. Protivnik nas je oduvao sa terena.
- Samoubica krši drevno načelo da ne možeš biti sudija u svojoj stvari.
- Jutros se nisam umio. Jednostavno, nije bilo političke volje da se to uradi.
- Nisam pomerio časovnik jedan sat unapred. Užasno mi smetaju nagle promene vremena.
- Imam takav si-vi da bih mogao da budem i pi-ar i di-džej.
- Šef mi je spustio slušalicu. Moraću opet da se sagnem.
- Mislim da sam zaslužio Nobelovu nagradu za mir. Već sam nekoliko puta rekao: Ostavite me na miru!
- Imamo najsavršenije pismo na svetu, a loše nam se piše.
Aleksandar Baljak [objavljeno u „Politici“: 04/09/2009]
Dole Vlada!!! Gore vlada, zguza Vlada, sa strane Vlada - kakav seks, jebo te !!!
Kod nas su gejevi vrlo ugroženi. Štaviše, veoma - otprilike kao beli medvedi?!
Naši političari ne podnose ostavke - baš. A i ne daju ih - nikad!!!
Vođa je strastven kockar - kocka se sa našim životima!!!
"Naši" političari su pronašli PERPETUUM MOBILE - kad počnu da kradu, uopšte ne prestaju!
Ove "naše" eksperte može da voli jedino rođena majka - pomalo!!!
A što se tiče krize stvarno ne znam dokle će da traje svetska, a ova naša će - bar do smaka Sveta.
Najviše volim grupni seks - tu mogu i da zabušavam !!!
Kod nas to obično tako biva: Velike Vođe = sitni prevaranti!!!
Nije ovo brod bez kormilara, već je kormilar sluga po zanimanju!
This is not a ship without a helmsman, but the halmsman is the servant by his occupation.
Miodrag Tasić
Tražili ste gledajte, glasali ste gladujte!
You are asking for, than watch, you casted your vote, than starve!
Bojan Savić
Iz prevelike ljubavi za bližnje postao je biseksualac.
Because of the big love for his allies he became bi-sexual.
Jasmin Mrkalj Kadmus
Sabahudin Hadžialić
Svjetlost je refleksija odgovarajucih frekvencija. Istina je frekvencija odgovarajućih refleksija. Stvarnosti.
Ujedinjene nacije su ujedinjene onoliko koliko i bombe u Jerusalimu. Na obje strane.
U Hrvatskoj radnici preuzimaju tvornice. Da nije vaskrsnuo Broz?
Opsovali su mu majku. On njima državu!
NSP pravda:
Roman Polanski uhapšen u Švajcarskoj 2009.g. A pedofilski čin počinio 1978.g!
Pobjegao sam od gluposti. Postao sam lud!
Sastala se dva premijera u BiH. Domaća!
Kosovo traži nastavak priznanja. Srbija se buni. I tako sve do Sudnjega dana!
Osniva se nova stranka u BiH. Zvaće se SNAGA BOSNE. Na izdisaju!
Ne mogu biti političar. Dobar sam čovjek!
Kažu da će rata opet biti. A i nije neka vijest!
Alija Izetbegović povratnicima: „Kakav povratak. Čuvajte vi kućice. Dat ćemo vam kravice!“Ellhamdulillah.
Edhem Bičakčić je moralan čovjek. Zbog političkog postupka protiv njega ne želi dati ostavku na mjesto Predsjednika Islamske zajednice BiH. Na krivičnom sudu.
Zbog zloupotrebe položaja.Političari su odlučili stati u kraj organiziranom kriminalu. Izvršiće kolektivno samoubistvo!
U trenutku kada nas emocije ponesu, razum stoji na mjestu.
UNIVERZALNOST MISLI
Danas je teško biti Čotrić, s obzirom na to da je Čotrić srpski aforističarski brend, a srpski aforizam je perjanica evropskog satiričnog aforizma. To je breme koje se teško nosi i koje mora da se potvrđuje iz aforizma u aforizam. To je stalna bitka s vlastitim bitisanje i stvaranjem, koje traži da se ide u korak s turbulentnim vremenom, punim nostalgije za lepotom življenja.
Čotrić nas stalno provocira sadašnjošću i prošlošću. U sudaru koncepata stvaranja misli i realnosti, rađa se oštra poruka svima onima koji su na neki način problematični. Ne postoji nijedan segment našeg postojanja koji Čotrić nije zahvatio i na površinu izbacio narodni jad i čemer. Pod njegovom britkom kosom kao snopovi padaju sumnjiva avangarda, lideri, vođe, vlastoljupci, ratni zločinci i profiteri, ali se prepoznaje i običan Srbin.
Svaki njegov aforizam sadrži nevidljiv i neočekivan obrt, a sve to s izuzetnom kompozicijom, u kojoj se do maksimuma koriste stilska sredstva.
Čotrić veoma dobro poznaje srpsku političku scenu, njene aktere, poznaje i srpskog građanina, njegov mentalitet, ali važnije od svega je što poznaje sebe i bespoštedno kritikuje negativnosti, na vrlo osoben način.
Poruka Čotrićevih aforizama je univerzalna i ispunjena ljubavlju prema svome. Ljubav prema vlastitom narodu i naciji daje mu pravo da kritikuje ono što je negativno i što unazađuje.
Na našu sreću, Čotrić ima neograničen radijus mišljenja i talent za konciznost i nepredvidljivost, pa svojom upornošću i bespoštednim radom ispisuje nove kontingente genijalnih satiričnih misli. Srećna je Srbija s Čotrićem, ali su nesrećni oni otkriveni uništitelji našeg savremenog života.
Da li je Čotrić Srbin? Da, po rođenju.
Ali je i naš - po univerzalnosti njegove misli.
Vasil Tolevski, Makedonija
Nova knjiga aforizama
"Na evropskom prutu" Miladina Berića
Književna zajednica „Vaso Pelagić“ iz Banjaluke objavila je knjigu aforizama pod nazivom „Na evropskom prutu“ pjesnika i satiričara Miladina Berića.
Na stotinak stranica Berić iznosi svoja viđenja svakodnevice zaodjenute u humorističko-satirično ruho pisca koji ne štedi nikoga pa ni sebe samoga.
“Miladin Berić iz Banjaluke je čovjek kome, kao uostalom i svakom dobrom aforističaru, pogoduje ambijent u kome je mnogo toga loše. On je u ovom vremenu i na ovom domaćem terenu pronašao neiscrpni izvor inspiracije za svoj humor i satiru koje govori i piše, ne po pravilu: Ispeci pa reci, nego inženjerski precizno, po pravilu: Izmjeri pareci…”- napisao je u recenziji za knjigu dr Stevan R. Stević.
“Zbirka sa preko 250 aforizama je pravi "Korpus delikates“ za čitanje. To su varnice duha, glavotomije misli, verbalne akrobacije i lapidarne formule, ali nerijetko i lucidne moralne i filozofske maksime…” - piše drugi recenzent Đorđe Latinović. Inače, Miladin Berić je rođen 1962. godine. Do sada je objavio knjige: "Korakom ranjene kornjače" (poezija, 1998); "Svitac u ogledalu" (poezija, 2001); "Jutro na Zadušnice" (poezija, 2002); "Laku noć propali studenti" (satira, 2003); "Lovci na sjenke" (sa Živkom Vujićem i Darkom Samardžićem - aforizmi, 2003); “Četvoroboj” (sa Živkom Vujićem, Slobodanom Jankovićem i Goranom Kljajićem - satira, 2004); "Jednom u zauvijek i dalje" (poezija, 2005); "Priče iz Pedonije" (satira, 2007); "Od konca do gajtana" (satirična poezija, 2008) i "Na dan Svetog Trifuna" (poezija, 2008).
Ako Bog postoji, onda verujem u njega.
Sve je otišlo do đavola jer je đavo došao po svoje.
Kain je ubio Avelja. Ubistvo je zanat najstariji.
Kad prekrstiše ruke, ni Bog ti neće pomoći.
Našim duhovnim pastirima nisu sve koze na broju.
Toliko je grešan, da je i mesto u raju na prevaru osigurao.
Političar je prie tri mjeseca otišao da svoje grehe ispovedi u crkvi. I još se nije vratio.
Kada sam video koliko ima konja,znao sam da će nas pohoditi mnogo više
od četiri jahača apokalipse.
U subotu, 3. oktobra, u dnevnom listu „Pravda“ biće objavljen intervju sa NN osobom tj sa mnom...
Pozdrav,Ninus
Možete ga pogledati i ovde u narednom broju ŽIKIŠON-a!
***
UČESNICI „SATIRA FESTA“ 2009.
Sedmi međunarodni „Satira fest 2009“ biće održan u Beogradu, u petak, 9. oktobra od 20 časova, u Beogradu, u velikoj Gradske opštine Stari grad, ulica Makedonska 42.
Umetnički savet manifestacije, u sastavu – Aleksandar Baljak, predsednik; Ranko Guzina i Jovo Nikolić, članovi - na osnovu prispelih radova više od sedamdeset autora na javni konkurs, odlučio je da na „Satira festu“ učestvuju sledeći aforističari iz sedam zemalja:
Savo Martinović (1935), Beograd
Ranko Guzina (1939), Beograd
Rastko Zakić (1942), Beograd
Ismet Salihbegović (1945), Sarajevo, BiH
Raša Papeš (1947), Kragujevac
Rade Đergović (1948), Šabac
Dušan Puača (1949), Beograd
Milan Todorov (1951), Petrovaradin
Bojan Bogdanović (1951), Zenica, BiH
Milan Beštić (1952), Beograd
Božo Marić (1952), Banjaluka, BiH
Mitar Đerić (1952), Beograd
Milivoje Radovanović (1953), Svilajnac
Aleksandar Baljak (1954), Beograd
Veljko Rajković (1954), Podgorica, Crna Gora
Veselin Mišnić Lari (1954), Beograd
Jandre Drmić (1955), Zagreb, Hrvatska
Vasil Tolevski (1956), Skoplje, Makedonija
Zoran T. Popović (1957), Pančevo
Jovo Nikolić (1958), Koraj, BiH
Đorđe Otašević (1959), Beograd
Dragan Rajičić (1960), Kragujevac
Slobodan Simić (1963), Beograd
Vesna Denčić (1963), Beograd
Ninus Nestorović (1963), Novi Sad
Ekrem Macić (1966), Konjic, BiH
Aleksandar Čotrić (1966), Beograd
Jadran Klanica (1968), Temišvar, Rumunija
Dejan Tofčević (1971), Podgorica, Crna Gora
Bojan Ljubenović (1972), Beograd
Goran Mišković (1973), Temišvar, Rumunija
Goran Mrakić (1979), Temišvar, Rumunija
Srđan Dinčić (1984), Sremska Mitrovica
Nenad Vučetić (1981), Kruševac i
Vojćeh Vjerćom, Varšava, Poljska
***
Biseri Boškailo "Deretina nagrada za roman u rukopisu"
Vest objavljena: 01.10.2009 | 00:04
Izvor: S media, Tanjug
Nagrada Biseri Boskailo
Pobednica četvrtog Deretinog konkursa za neobjavljeni roman je Bisera Boškailo sa romanom "Bilija" saopštio je danas u Promotivnom centru Grafičkog ateljea Dereta predsednik žirija Zoran Bognar.
U žiriju, koji je odluku doneo jednoglasno bili su pored Bognara Milica Lilić i Radivoj Šajtinac kojima je stiglo 125 rukopisa od marta prošle do marta ove godine.
U obrazloženju odluke, žiri je podvukao da je delo "snažnog ekspresionističkog koncentrata", da je "sve u funkciji i u činu življenja", i da je "osnovna i jedina motivsko-tematska vodilja čudnovato lepa apoteoza ljubavi".
Predstavljajući laureatkinju, Bognar je naveo da je ona doktor filoloških nauka, germanista i dugogodišnji predavač nemačkog u Ingolštatu (Nemačka).
Boškailo se kao književnica već potvrdila kao pesnikinja (nagrada "Antun Branko Šimić" u BIH) da je u periodu od 2001. do 2005. objavila tri romana u BiH i da je član Udruženja pisaca BiH i Nemačkoj. Ovo je prvi rukopis koji je poslala na Deretin konkurs i koji će biti objavljen do sajma knjiga u Srbiji.
Žiri je izdvojio u najuži izbor još četiri rukopisa za koje je rečeno da zavredjuju da budu objavljeni. To su " Vlasnik srećnog trenutka" Marije Šimoković, "Retro fragment" Aleksandre Mokranjac, "Naustice Brankovića" Silvane Hadži-Djokić i "Ispovest dobro dresiranog psa" Tihomira Nešića.
Uručenje nagrade "Miroslav Dereta", koja se sastoji od povelje i novčanog iznosa, biće uručena Biseri Boškailo početkom novembra u Opštini Čukarica, a tom prilikom će biti održana i zvanična promocija nagradjenog dela.
VESTI/VIJESTI
Povodom stogodišnjice rođenja Stanislava Ježi Leca
STVARALAČKA KIŠA
Vitalnost poljskog satiričnog aforizma duža od tri veka zasnovana je na činjenici da je on poljski koliko univerzalno ljudski, da je satiričan često do vrhunske poetičnosti i da je mudar do samoironije kojom se potrošena mudrost pravovernih, poslovičnih dosetki elegantno deklasira.
Ako je ukrštanje malog čoveka s velikim pitanjem - fraza, kako smatra jedan od filozofa poljskog klasičnog aforizma, onda je, poslužimo se silogizmom, ukrštanje velikih i moćnih sa nemogućnošću da se pruži pošten odgovor na duboko ljudska pitanja,ono što aforizmu daje jeretičku snagu. Na ovom mestu se krug pitanja začet dilemama o osobenostima svake nacionalne satirične literature, jasno, obesnažuje.Aforizam se uvek javlja kao oponent drugima i sebi.Taman u jednom trenutku pomislite da, savršeno koncizan i beskrajno duhovit, ispunjava najviše estetičke zahteve, u sledećem primećujete da je zasićen ideologijom do mere koja na pomenutu literarnost baca opasno svetlo.
Aforistika je sebi, može biti i mimo želje, nametnula zamamnu ali strašnu odgovornost da više no i jedan drugi rod prelazi političko-umetničke barijere, često im se pritom trijumfalno izrugujući, žrtvujući se ponekad više nego što je nužno, ali poništavajući ih uvek.
Tako se na obzoru, pre svega, evropske kulture, satirični aforizam ispoljio kao prvi istinski razgraditelj duhovnih i topografskih ograničenosti. Budimo iskreni pa recimo da su otpori na koje je pritom nailazio ipak bili znatno manji od simpatija i oduševljenja.
Aforizam koji se, koliko je nama poznato, i danas sa strašću neguje pre svega u slovenskim i nekada socijalističkim zemljama, mnogo duguje toj kočopernoj, drskoj prirodi tradicionalnog poljskog aforističkog duha.
U duhovnom prostoru od Hiršfeldovog neuvijenog mišljenja da nema progresa bez jeresi, do Lecovog žovijalnog: „Nešto je trulo u državi Danskoj! O, kao je ogromna ta Danska!“ – poljski aforizam začet bogohulnim mislima kakvog nedostojnog manastirskog iskušenjaka, ostavio je do danas uzbudljiv i prepoznatljiv satirični beleg u mnogim literaturama. Uostalom, kao što reče Henrik Sjenkjevič: „Države su kao tepisi. Potrebno ih je s vremena na vreme isprašiti“.
Poljski aforizam, naravno, uveliko potvrđuje staru istinu da je kolevka evropskog aforizma, zapravo, vek prosvećenosti.Uljuljkujući se u toj kolevci samozadovoljnog duha koji sušastvene pojmove definiše katkad na nov način, obično duhovito a najčešće hladno, superiorno poučno, oprezno i odmereno – rod je, naravno, kad-tad morao da zaglibi u sramotnoj mrtvaji.I tako do Lecovog „leceja aforistike“ što reče Vib. Na nebu satire zasvetlela je velika, jevrejska ironična i otprve prepoznatljiva Lecova zvezda: “Od vatre nastaje pepeo ili delo“.
Nastalo je delo!
***
Trg “Fra Grga Martić” 26.09.2009. Kreševo, BiH
Zamjenik urednika ŽIKIŠON-a, Sabahudin Hadžialić je, kao gost književnik, učestvovao na poetskom recital na Trgu Fra Grge Martića u Kreševu (Bosna i Hercegovina) u subotu, 26.9.2009.g., a povodom dodjele nagrada za 2009.g. Književne zaklade/fondacije “Fra Grga Martić”.
Nagrade su dobili: TANJA STUPAR TRIFUNOVIĆ (najbolja stiho zbirka) iz Banja Luke, ŽARKO ŠARIĆ (najbolji roman) iz Srpca, SRĐAN MRŠIĆ (stiho zbirka... prvijenac) iz Sarajeva, LAMIJA GREBO (prozni prvijenac) iz Sarajeva i ANTO ZIRDUM iz Viteza za djelo inspirirano likom Fra Grge Martića...
Na ovom linku mozete pogledati fotografije sa dodjele nagrada
Čak četiri nagrade došle su u ruke glumcima Kaštelanskog kazališta na koncu natjecateljskog dijela ovogodišnjeg Festivala amaterskih kazališta (FAK) u Slavonskom Brodu za izvedbu urnebesne predstave “Keks i glad”, nastale prema tekstu humorista Roberta Marića. Od sedam nagrada, doma ste odnijeli više od pola?
Dobili smo Nagradu stručnog žirija za najbolju predstavu, Grand Prix publike s rekordnom ocjenom od 4,88, Toni Jurić dobio je nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu, a Hrvoje Svalina za najbolju sporednu žensku. Žensku?
Žensku! Žiri je istina bio na mukama, da li dati muškarcu nagradu za žensku ulogu, i k tomu kad ta ženska, osim odjeće, ni po čemu ne podsjeća na ženu. Upravo na toj “nelogičnosti” inzistirao sam od početka: glas, stas, pokreti, sve je muževno, a opet s naznakama kako je u pitanju žensko.
Ovo je inače predstava koja nema sporednu ulogu, makar je tajming Ivana Lukića na sceni tek nešto veći od minute. I za tu je minutu jurio preko Bosne, da bi stigao na predstavu, odglumio i odjurio doma, zbog posla. To su amateri profesionalnih ambicija. Gdje je granica amatera i profesionalaca? Redatelj Želimir Belić, s 40 godina staža u teatru mi je rekao da bi “Keks i glad” mogli bez srama igrati i u Kerempuhu, jer je sve skupa zrelije nego puno profesionalnih predstava tog žanra. I to me nekako rastužilo. Pogledajte samo naše humoristične serije, to je javna sramota, od scenarija, preko režije, do glume, a tako je i s kazalištima kad je ovaj žanr u pitanju.
Ljudi dobivaju dobre novce ni za što, za zatupljivanje ionako zatupljene publike. Kaže mi u Brodu jedan glumac kako ga je bilo sram kad je na kraju vrlo skupe predstave “Skup”, u gledalištu ostalo tek pedesetak ljudi, zato jer je užasno dosadna, a traje kraće od naše. Je li istina da se predstavu prvotno zvala “Seks i glad” i da ste je u zadnji tren preimenovali?
Na žalost, jest. Kako probe održavamo u Pastoralnom domu, bivšoj kino dvorani, ali sada u vlasništvu Crkve, desetak dana prije premijere velečasni je rekao da mu riječ seks u naslovu ne ide u taj “sveti vjeronaučni prostor“ i da možemo li naslov promijeniti. Pobjedom na festivalu stekli smo obvezu otvaranja sljedećega, s novom predstavom. a hoće li to biti nastavak ove predstave nisam siguran.
Igor Brešan
Slobodna Dalmacija, Split, Hrvatska, 08.9.2009.g. http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/69354/Default.aspx
Kaštelansko kazalište "Keks i glad" by Robert Marić
Isječci sa premijere predstave Keks i glad Roberta Marića u izvedbi Kaštelanskog kazališta.
Dve najbolje knjige u Srbiji 2008. i 2009. godine po oceni ŽIKIŠON-a... Knjiga karikatura "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Izdavač "Ošišani Jež", Beograd 2008.) i Knjiga digitalne karikature "MALA NOĆNA POŠTA", Zoran Spasojević Paske - Kragujevac (Izdavač "Centar slobodarskih delatnosti", Kragujevac 2009.)... Od ovog broja prikazujemo po jednu karikaturu iz knjige...
Najbolje od najboljih... Ovo su članovi redakcije ŽIKIŠON-a!
The best of the best... These are the members of the Editorial board of ZIKISON!
Slobodan Srdić - SERBIA
Zoran Spasojević - SERBIA
Two of the best books in Serbia in 2008 and 2009 by the assessment of ŽIKIŠON and... Cartoon book "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Publisher "clipped Hedgehog") "Ošišani Jež", Belgrade 2008. Book and digital cartoon "A Little Night Mail", Zoran Spasojevic Paske - Kragujevac (Publisher "Centar slobodarskih delatnosti") "Center of freedom activities", Kragujevac in 2009... From this issue and onwards, we will show one cartoon per issue from the book...
Prvi
privatni satirično-humoristički list posle II svetskog rata u Srbiji,
Golać broj 1, prvi put na netu... Pojavio se maja meseca 1991. godine u
sumrak rušenja SFRJ i potom svih nesrećnih dešavanja proteklih 18
godina na ovim prostorima, izašlo je ukupno 6 broja Golaća i tri broja
ŠLB... Koji će uskoro svi biti na netu...
Ovde možete pogledati tri broja ŠLB 1998/99. godine, specijalno
izdanje lista GOLAĆ i Golać broj 8 koji je ujedno i poslednji broj
Golaća, izašao u februaru 1999. oko mesec dana pre bombardovanja
Srbije...
COMIC/STRIP
STRIP PROVALE/OUTBREAK - Franja Straka - SERBIA
ComicSTRIP GALLERY
Koreni srpskog stripa / The roots of the Serbian comics 1 and 2
