logoZikison

broj 58 

ЖИКИШОН / ŽIKIŠON / ZIKISON

Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos
Zamenik glavnog i odgovornog: Sabahudin Hadžialić

Izlazi svake srede ili četvrtka
Prvi broj je izašao 25. 06. 2008. / 30. 07. 2009.

Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans ZIKISON

International competition, cartoons and comic short "KIKS ZIKISON" , Paraćin, Serbia kiks.zikison@yahoo.com zikison.mazos@gmail.com caricature.comics@gmail.com zikison13@nadlanu.com

Sadržaj svih brojeva ŽIKIŠON-a /
Contents of all issues ZIKISON / click here

REDAKCIJA ŽIKIŠONA NAJAVLJUJE DALJNJI RAZVOJ NAŠEG ČASOPISA USMEREN KVALITETNIJIM I SVEOBUHVATNIJIM UOBLIČAVANJIMA ZAJEDNIČKE VIZIJE SATIRE, HUMORA, KARIKATURE I STRIPA. ZBOG TOGA JE PRED VAMA, OD OVOG BROJA, NOVI IZGLED ŽIKIŠON-a KOJI JE UPRAVO ONO ŠTO I JESTE NAZNAKA UPRAVO TOGA - KVALITETNIJIH PROMENA!

Editorial Board announce further development of our magazine, which leads towards, in a quality way, in whole, shaping up of new, joint vision of satire, humor, comics and cartoons. Because of that, as of this Issue, the new look of Zikison is in front of you and it is what should be – quality changes.!

MLI

© 2009 Martono Loekito - INDONESIA
 

Na dan glasanja birači imaju amneziju.

On the day of the Elections, the constituents has amnesia.

Suno Kovačević

 

LIMUNADA
Rade Đergović

Pritislo leto sa svih strana, pa ne možes nigde da se sakriješ. Ko je uspeo da skrpi neku kintu, otišao je do najblize banje ili jezera, a ko je rešio po svaku cenu da vidi more, zadužio se k'o Grćka. Tu vrstu ljubavi će ispaštati na rate. U najboljem položaju su ipak oni koji su svoj život sredili na vreme, pa se sada ljuškaju na ležaljkama po Havajima, Dominikani ili Devičanskim ostrvima. Na ovoj zadnje pomenutoj destinaciji su uglavnom oni koji tvrde da su pošteni i da nemaju pojma o pranju novca. To su uglavnom ljudi iz senke, koje niko nigde ne spominje, a kad bismo ih upoznali, mislim da bismo im spomenuli i oca i majku,a i širu familiju. Naravno, nejveći broj je ipak onih koji su ostali kod svojih domova, kupajući se u znoju rada svog moleći boga da leto što duže potraje, jer onda su ravnopravni sa onima koji vole da idu goli i bosi. Oni svoju razonodu traže na kanalima brojnih televizija, gde im se u ovim vrelim danima nude uglavnom LIMUNADE.


Molim braću iz Crne Gore da me nauče da govorim crnogorski jezik da bih  opet mogao kao nekad da razgovaram sa našom majkom.

I would like kindly to ask my brothers from Montenegro to teach
me to speak montenegro langiage to be able, as before, to spaek wih out mother.

Mitar Mitrović

ŠTA DA SE RADI REČE ČERNIŠEVSKI, BITI ILI NE BITI NAPISA ŠEKSPIR -
ALI JA ĆU UVEK BITI, UZVIKNU NAČITANI POLITIČAR I ODBRUSI PESNIKU GLAVU.

What shall be done, said Chernissevski, to be or not to be, said Shakespeare - But, I will always be here, exclaimed well read politician and sauced the head of the poet.

Radomir Smiljanić


Skardio

© 2009 Rene Bouschet - FRANCE


Visoki političar nikada ne koristi tolaet hartiju.
Uvek ima neko ko će da mu liže dupe.

Highly ranked politician never uses a toalet paper.
There is always someone who will lick his ass.

Vasil Tolevski



PETAK, TRINAESTI
Bane Jovanović

U petak trinaestog Tihomir se sa setom sećao srećnih vremena, kada je na ulicama uzvikivao: "Pala, džukela!" i bio siguran da to nije pas.
Pasjim životom se i tada živelo. Jedni su tako živeli zato što nisu imali, a drugi zato što su šenili i plenili. I jednima i drugima pasji život je bio Orden za vernost. Samo što oni drugi nisu vikali po ulicama, a Tihomir je na ulicama štedro rasipao svoj nagomilani patriotizam.
Danas, kad bolje razmisli, tada i nisu svi živeli pasjim životom. Tako su živeli samo oni koji su, nemajući ništa, na ulicama izvikivali i tako zarađivali svoj Orden za vernost. Oni koji su šenili i plenili nisu živeli pasjim već džukelskim životom. Jer, Tihomir je sada znao, pas ne može da bude džukela, džukela može da bude samo čovek posebne sorte. Zbog takvih je danas sve više pasa lutalica. Zbog takvih nam danas i psi postaju uličari, ne boreći se za orden već da bi se ujedajući prehranili.
Tihomir prestade da lamentira nad psima i psećim životom. Gde je tu čovek? - pitao se - ako nije posebne sorte. Ako nije među džukelama.
U svoju svesku-dnevnik Tihomir upisa:
Čovek sam, svašta mi se može dogoditi.
Čovek ima samo jedno proleće.
Čovek kad tone za slamku se hvata.
Čovek se jednom rađa, a više puta umire.

- Pa budi čovek, reče Tihomir sklapajući svesku. Potom je opet otvori da bi dodao post skriptum:
"Nema više Pele, ostale džukele!" U potpisu: "Petak trinaesti".


SUPTILNOST ISTINE
Sabahudin Hadžialić

Toplota je razdirala njegovu dušu. Morao je, ipak, završiti posao. Ako ga ne završi, drugi će. Jer će on ostati bez posla. I znao je čemu to vodi. Njegova žena i djeca su očekivali malo krompira, masla i hljebnog žita za preživjeti. Gazda je bio neumoljiv. Ucjenjivao ga je drugima. Jačima. Sposobnijima. Koji jedva čekaju da dodju na njegovo mjesto. Dok je žene koje su radile kod njega prisiljavao na sve i svašta. I njih je ucjenjivao. Mladjima. I sposobnijima. Ne, to se nije dešavalo u delti Missipija sredinom 18 stolježa/vijeka. Ne, to se nije dešavalo afroamerikancima dok je bijeli gazda bahato posmatrao njihove mlade, jedre žene. To se dešavalo na početku XXI stolježa/vijeka. U bilo kojoj državi nastaloj na prostoru što se nekada Jugoslavijom zvao. Bijeli gazda je tajkun ovdašnji. A onaj drugi si ti, čitaoče. Čak i ja. Suptilno, zar ne?


KODEKS OBLAČENJA
Sanja R Petrović - Iz zbirke priča "Od slučaja do slučaja"

Prateći trend svetskih kompanija i naša firma je uvela kodeks oblačenja.
Optimalna dužina suknje je deset santimetara iznad kolena – suknja može biti duža, ali ne i kraća. Damama je dozvoljeno nošenje haljina pristojne dužine, uz uslov da nisu dekoltirane, providne ili pripijene uz telo. Takođe se preporučuju diskretna šminka i nošenje nakita sa merom.
Muški poslovni izgled podrazumeva uredno i ispeglano odelo, košulju, kravate i cipele. Zaposleni se podsećaju da su najpogodnije boje za odela – crna, siva, braon i teget i savetuju im se da izbegavaju intenzivne boje odela. Leti je dozvoljeno nositi odelo svetlijih nijansi. Košulje ne moraju biti jednobojne, ali je poželjno da su diskretnog dezena.
Kodeks se poštovao jedno kraće vreme da bi potom radnici pokušali da vrate staro stanje… ne podnose sputanu kreativnost. To je dovodilo do apsurdnih situacija…
Portiri su kolegu zaustavili na kapiji jer je nosio 3/4 pantalone, a koleginicu u mini suknji su propustili. On se pobuni predočeći im to, a jedan od njih mu odgovori: “Mojom šac metodom, sve je u najboljem redu. Žena ima dobre noge… nisu dlakave kao tvoje.”
Trudnicu u poodmakloj trudnoći su zaustavili jer je bila u papučama… toliko su joj noge bile otečene da ništa drugo nije mogla da obuje ali zato napirlitane dame u haljinama intezivnih boja šetaju firmom u papučama, doduše na štiklu, bez problema.
Jedan kolega je ispoštovao pantalone i košulju, ali starog modnog detalja se nije odrekao - pecaroškog prsluka.
Odelo ne čini čoveka, ali odevanje jeste način neverbalne komunikacije. Cirkusna parada u našoj firmi verovatno mnogo govori.


GLUPIJADA
Mića M. Tumarić

Decenijama su vlasti u državi Jatebi Timeni delile odlikovanja. Šakom i kapom. Zarad mira u kući. Naštancale su  milione odličja.  Svaki građanin  Jatebitimenije imao je bar jedan orden.
Narodu su vremenom  dozlogrdila odličja.  Uzalud je državna kancelarija za ordenja pravila sve sjajnije kolajne.  Niko ih nije hteo.
Bio je to povod da se sastane državni savet za nacionalnu bezbednost. Dugo je sastančio. Tek petog dana pronađeno je spasonosno rešenje. Odlučeno je da se dodeljuje nagrada za glupost.
Predlagači su  verovali da neće biti  interesovanja. Da će se onda narod vratiti ordenju. Loša procena.
Konkurencija je bila ogromna. Svaki dan su stizali dopisi iz raznih krajeva.  Građani su predlagali stranačke prvake. Komšije i ministre. Direktore i  policajce. Rođake i šefove kabineta. Tašte i svastike. Svekrve i jetrve. Doušnike...
Predloženo je više desetina hiljada individua.
Pojedinci su se i sami prijavljivali.
Konkurisali su čak i članovi komisije.
Bilo je predloga i preko veze.  Iz raznih organizacija i ustanova.
Jedino se iz  ludnica niko nije prijavio.
Logično. Ludaci nisu glupi.


Opet se mogu klati! Dobili su transfuziju.

They can be slaughtered again! They have received transfusion.

Mića M. Tumarić


"Naše" vlade uglavnom su prelazne, ili koncentracione ?!
Non - stop nas prelaze , a živimo kao u logoru!!!

"Our" governments are mainly crossing over (transitional) or like concentrating on us?! All the time they are crossing (transit) over us, and we are living like in the concentration camp.

Boban Miletić Bapsi


Jasmina Šikić Jašiki
MRGUD

Nad sobom si sad bez vlasti,
tvoje se misli rasule svuda,
sretno si dete, pa sad odrasti;
od bezbrižnika, pa do mrguda.

Pa reci sebi ko je sad krivac,
ti snove menjaš za slutnje crne,
mira ti ne da sopstveni živac,
od brige stalne čelo ti trne.

Hteo si eto da budeš velik,
da imaš svoje u šaci sve,
al’ srce nije ni malo čelik,
bol ga je stegla, nisi k’o pre.

Da ti je sada bicikl stari,
i parče proje u maloj šaci,
trebale ne bi druge ti stvari,
ni sreći tvojoj veći izdaci.

***

KIČ LJUBAVI

Anestetik, recept protiv bola,
ta će sreća tebe da izbavi,
želje, kažeš podeli na pola,
pa na pola srca zaboravi.

Laži sebe da ti gospodariš,
imaš konce u rukama svojim,
ljubav pravu da ti izostaviš,
kažeš pola, ko celo ti stoji.

A, leći ćeš u postelju sama,
jer ne želiš tvoje pola-biće,
lagaćeš se možda godinama,
jednom sebi priznaćeš otkriće;

da je tvoja polovična priča,
za  publiku zanimljiva teza,
srce nije puno ti od kiča,
njemu treba istinita veza.

***

DA SE NE ‘OLADI 

Izmučena ljubav nema glasa,
što me zoveš, kad me nemaš više,
tvoja briga, nije ruka spasa,
Srećo moja, liju neke kiše.

Kišno nebo, dal’ za nama plače,
ja ga sada ne gledam sa setom,
i ne moraš da me grliš jače,
sada živim s nekim drugim svetom.

Čekam prevoz, da se vozim kući,
priča tvoja, više me ne drži,
ne žurim za tobom umirući,
već što majka neko meso prži.

***

Sabahudin Hadžialić
AKO I IKADA...ISTINA

Nimalo
drugačija
od drugih...
istina.
...
Boli,
jer ovdje ti
sve,
osim
uspjeha,
oprostiti mogu.

***

IF AND EVER...THE TRUTH

Not
at all
different than other...
truth.
...
Hurts,
because here
they can forgive
you
everything
but
...
succes.

21.7.2009

***

NADA VIŠE NE STANUJE OVDJE

Ne želim
biti više sužanj
ni sebi samome.
...
Želim se
samo
ostatak
života pitati,
dok skapavam od žedji nadanja,
da li
uopšte nada
moguća je,
u pustinji ovdašnjoj...
bez morala, etike, i duha.
U ovoj i ovakvoj
zemljici...
...Bosni (iHercegovini)?
Odgovor neću
ni tražiti
jer ga i ti vidiš,
čitaoče.
Ali, samo kada bi ga i razumio...

***

Našem kraju nikad kraja !

Peko Laličić


Ne verujem da neki članovi Vlade ne podnose univerzitet.
Pa radnički univerzitet je mnoge od njih obrazovao!

I do not believe that some members of the govrenment can not tolerate University. Well, University of workers (night working school) have educated a lot of them!

Miodrag Tasić



Bože, sve nam stvari stoje u neredu.
Dođe mi da povjerujem da sa tobom nešto nije u redu.

God, all the things over here are in the muss. It comes to my mind to believe that it is something in the muss with You.

Milan Krivokapić Dugo


zoran-spasojevic_women-in-b

© 2009 Zoran Spasojević Paske - SERBIA


U ovakvom vremenu za psihijatra su svi koji nisu za psihijatra.

In this period of time, for the psychiatrist are all of those who are not for the psychiatrist.

Svetislav Aleksin Pavićević


PRIČA O DOBROM DOMAĆINU
Darko Mihajlović

Na obodu civilizacije, u vrletnim krajevima jednog povećeg poluostrva, živeo jedan ugledni Domaćin. Da se ne bi mnogo izdvajao od komšija i on je rešio da gaji par životinja. Opredelio se za dve, ne baš srodne, vrste Iluziju i Stvarnost. Smestio ih je u isti tor. Brižno ih je hranio sve najboljom hranom: pričama, obećanjima, maštarijama... Ova hrana je baš prijala Iluziji, ona se ulepšala, zaoblila, rasla. Stvarnost je stagnirala u rastu. Hranu je jedva okušala, samo kada mora, a pošto zaostajala za Iluzijom bila je gurana u stranu i stalno dobijala batine. Bože kako je ta životinja, inače od najzdravije pasmine, poružnela, kako je samo postala ćudljiva i agresivna. Domaćinu nije prijalo da je vidi. Razmišljao je kako da je se otarasi. Ponekada bi je i on iz besa odalamio.
Jednog dana je Iluzija, otimajući svu hranu za sebe, pribila Stvarnost za zid tora i počela da je bespoštedno grize. Stvarnost je sakupila poslednji atom snage i rastrgla Iluziju. Domaćin je utrčao u tor i počeo lopatom da tuče po Stvarnosti, ali je i on doživeo istu sudbinu. Stvarnost se onda iscrpljena sasvim oteturala do prve livade, počela užurbano da udiše vazduh slobode i krenula halapljivo da jede...

PROFESIONALAC
Miodrag Tasić

Prvi put je ukrao kada je imao pet godina. Iz očevog novčanika. Potom je dobio takve batine, od oca i brata, na koga se prvo posumnjalo, da se opametio. Odlučio je da ga više ne uhvate! U osnovnoj školi krao je užinu. U gimnaziji se usavršio. Krao je samo firmirane patike svojih drugova. Zatim ih je njegov nezaposleni stric prodavao na buvljoj pijaci. Zaradu su delili. Fakultet je zapostavio još na početku, ali je na studijama sreo ljubav svog života. Slučajno ili ne, bila je to kćerka jednog od direktora auto-puta.
          Uskoro je novopečeni zet radio na naplati putarine. Ostao je tu pet godina. I, začudo, uz rad stigao je da ekspresno završi fakultet. Srećom da na vreme zameni tasta na funkciji. Zbog penzionisanja. Sada je kontrolisao inkasante!
I dalje je živeo u ženinom devojačkom stanu. Zato je ne baš mali, zarađeni novac, ulagao u biznis. Otvarao je restorane, benzinsku pumpu, butike... Na tuđe ime. I u politiku. Sponzorisao je sve stranke, diskretno, dok se nije dokopao predsedničke fotelje najnepopularnije i najmalobrojnije u opštini. Ipak, i kao takav, bio je jezičak na vagi lokalne vlasti. Kao jedini odbornik svoje stranke u opštinskoj skupštini priklanjao se po potrebi čas jednoj, čas drugoj struji. I sa svima je održavao prijateljske veze. Za svaki slučaj priznanice o  novčanim pozajmicama političkim konkurentima  držao je na sigurnom mestu. Nekako ga je sve to skupa preporučilo kao najpoželjnijeg za predsednika opštine. U ovom mandatu je po drugi put predsednik, ali sada i poslanik...

ISTINA
Nikola Č. Pešić

Hrvati vele da su u pravu. Bošnjaci misle isto. Srbi su ubeđeni da  za rat nisu krivi. Sigurni su da im je  nametnut. I svi brane svoju teoriju. Takvim pričama i kljukaju mozgove svojih pokoljenja. Svako stvara svoju istoriju.
A glavni krivci su na drugom svetu. Franjo, Alija i Miša večno počivaju u miru.
Red je da im i sunarodnici na ovom svetu ostvare mir.
Jer, istina je samo jedna !

Lobo Tommy
Veselin Gatalo

- Ustani sine Lobo, četvrtak je…!
To me zove stara majka, budi me iz vjekovnog mi sna u mene. A stodnevne džamije i crkveni tornjevi najavljuju mi da mi je zasluženi odmor već višetjedno premašio moja očekivanja u mene mi…
- Neka, majko – velim ja staroj vještici - sin tvoj se naratov'o ti u tebe, pa ga pušći da se naspava malko.
- Šta ću te pušćat', domuze jedan dabili domuze? Ovi ti tjedan izmakoše tri poslovna prostora i mansarde! 'Ajde sine Lobo, 'ajde blago majci, ustani kumim te onim tenama što smo i' za tvoga babe vascijelu pemziju kupili…
- Moj stari čako je radio, ja sam ratov'o… Nije to isto.
- Nije sine Lobo… Ajd' ustani, ajd' ljubi te majka.
- A di je stari babo?
- Na mansardi od ministra. Lovi golubove za paprikaša da mi ti ne izgladniš, oko materino… Prije je rata on hranio golube, sad oni nas. Dobro se dobrim vraća, sine Lobo.
- I… I kupili ste mi tene ispod dvisto marak'. I jope' se nisam oženijo!
- Kako 'š se ženit', sine Lobo, kad si vavijek u krevetu ti u tebe…
- Ne brige te.
- A kad se ženijo, sine moj dragi, otvori četvere oči.
- 'Oću, negojaštaću!
- Nego, sine, gledaj da nije glotna.

- 'Oću, mamo… I nek' je naša!

- Jašta nego nek'je! Bože moj, pametna mi djeteta u mene… Blago majci i daidžama što mi ga imaju!
- 'Oću, oću. I otiću u vjersko – odgojni objekt, najveći u gradu i ovjekovječit' se! 'Oću, bogami. I primit' svete sakramente i pokupit jabuku i kupit' tene od priko dvista marak'!
- Jes vala, ali prvo moraš ustat', sine Lobo.
- Ma pusti me stara, vidiš da sam ranjen…!
- Jesi sine, i to lahko, ima jedanes' godina…
- Ja sam ranjen, a vami je lahko!!! Sikter!
- Sine Lobo…
- …


Demonstracije su mirno protekle.
Tamo je bilo više policije nego demonstranata.

Demonstrations went through very peacefully. There were more policeman than demonstrators.

Rade Đergović


Zemlja je topla planeta.
Da li to znači da nije heteroseksualna?

Earth is the warm planet. Does it mean that it is heterosexual?

Sabahudin Hadžialić

Svjetlo tame obasjava mrak današnjice.

The light of the darkness enlightning the dark of nowadays.

Abdurahman Halilović Ahil

Kako da ostanemo čistog obraza kad stalno puzimo?

How to keep a clean cheek if we are crawling all the time?

Miodrag Tasić


To što nam je dupe zinulo, je dobar preduslov za ulaganje stranog kapitala.

Having our ass openned is good reason for the investment of the foreign capital.

Vasil Tolevski



Cartoons/Karikature - © 2009 Ben Heine - BELGIUM


BHB!

BHB2

 

Od kad su promašili njihov cilj-smatraju nas svojom metom.

Abdurahman Halilović Ahil


Ljudi danas ćute. PLAŠE SE  DA KADA OTVORE USTA NEKOME NE PLJUNU U LICE.

People keeps their mouths shut today. They are afraid that they will spit into the someone face if they open their mouths

Mitar Mitrović



GOLO OSTRVO
Boris Staparac

Mornari razvezuju izbledele čalme na katarkama brodova zabijenih kobilica u valove mora. Sirene prebrajaju bisere obešene po golišavim telima ukrašenim odsjajima sunca. Čuje se tiha muzika zveketa lanaca sa ostrva koje kao lumunova kora otskače na bonaci zastrtoj vrelinom leta. Nad jatima galebova krici ptica smenjuju oblake u zaklanjanju sunca.. Na ostrvu zveče lanci robijaša prkoseći tišini muzikom jauka, pesme i boli…Nervozno prolaznici potežu jače veslima, otiskujući se od morskih dubina i bežeći od ukletog ostrva koje je postavio Bog za poslednje iskušenje. Boje se i mornari i pirati ostrva od kojega zaziru poput kuge ili druge zarazne bolesti. Boje se i da ga spominju u priči, da se slučajno taj gen robovanja ne prenese na njih i da ih tako smakne od posebne potrebe šenlučenja i pevanjem njakajući bez tekstualne pesme. A kako i ne bi kada su se toliko izverzirali u disciplini njakanje, da su od sramote svoga glasa pravi magarci zanemeli i prepustili zemljanim mudracima, prostranstva akustike da pokažu koliko su ljudi postali virtuozi u magarećoj pesmi. Veoma retko, neko se usudi da svrati. Ali dan dva boravka na ostrvu i taj junak našeg doba iskoristi veštinu plivanja pa kraulom prepliva leđno do obale ne osvrćući se ni na trenutak, pa čak ni u snovima.

Na ostrvu tišina. Cvrčci tišinom prkose sudbini što ih je sabila na tako paklenom mestu. Na sredini ostrva stoje dva čoveka, viši i niži i drže između sebe lanac okovan od suvoga zlata. Stoje zavezani za kolac kao dva Buringanova magarca. Stoje sapeti zlatnim okovima između knjige i između života. Onaj viši, pre podne vuče prema knjizi, a onaj niži prema životu. Po podne i naveče se zamenu i tako dan za danom. Čekaju noć da progovore da slučajno pirati ne bi otkrili gde su ključevi od spomenutih okova i pokrali ih. U celom danu pojedu koju mrvicu hleba što im donesu ptice selice što su ostavile svoje stare i iznemogle roditelje i sada se načičkale nebom bežeći na sve strane sveta panično mašući krilima ispred savesti koja ih u stopu prati. Popiju po koju kap vode spalu iz vrča neba na njihove usne.. I to je sve. Napokon noć im skrije tela od užrene kugle sunca i vrelih pogleda mornara koji svakodnevno u pocepane mreže hvataju stare gume i šporete, pegle i tostere, bogatstvo civilizacije koja je zatrpala sebe šarenim đinđuvama.

- Zlatousti. Mrak je. Hoćemo li se odmoriti. Pita onaj visoki otpuštajući zlatni lanac i sedajući ispod kolca. Zlatousti gleda u senku prijatelja koja se izdužila sve do gradskih kapija i sve kroz gradske ulice do birtije iz koje se čuje pesma i zveckanje sa kriglama hladnog piva. Seda i on i naslanja se leđima na visokog drugara čija senke ne pogrešivo pokazuje na mesečevom satu da je tačno vreme trenutak da se popije jedno hladno i veliko pivo.

- Kamarate. – Progovara Zlatousti promukao od celodnevne ćutnje. – Znam da bi ti sada malo prošetao kroz grad. Znam da bi zavirio u svaku ljudsku jazbinu i ispunio se tamo radostima života koje zvekeću nanulama po ljudskoj pohoti. Znam tvoju potrebu da skreneš tamo gde svi idu pravo i da ideš pravo, gde svi idu krivo.. I pustio bih te ja da odeš ali, brate, ne mogu.-

- Znam.- Odgovori Narcis gledajući u senku kamarata koja se ispružila tek do otvorene knjige i tu stala praveći krst na arabeskama. Knjiga stoji na četiri kolca dok joj lahor polako okreće strane što se ispisuju zlatnim slovima ne vidljivim perom zamočenim vrhom u nebo.

- Ne mogu te pustiti Narcise jer bih tako izgubio ravnotežu i zlatni lanac bi me povukao u dubinu mora.-

- Znam kamarate. – Odgovara Narcis. I bolje je ovako. Nego htedoh ti reći kako tek sada vidim kako mi je ono zlo u životu u stvari bilo dobro. A ono dobro mi beše loše. Pa zar sam morao doći na ovo ostrvo da ustanovim da se ljudi u svetu dele na bogate i one đžaba koji se ni ne ubrajaju u ljude nego u kulise bogatog sveta? Ali izgleda da jesam. Tako sam ti kamarate ja mislio kada sam se ono zaljubljivao u svetske lepotice i sa njima se ljubakao i radio svašta, da sam najsrećniji čovek na svetu.. Ej, čuj budale. Najsrećniji. A taj isti najsrećniji je u to vreme ljubavi zaboravljao i na roda i na Boga i činio svakojake vratolomije, kupovao cveće i nakit, rasprodavao zemlju i očinstvo a kupovao prstenje i kamenje. Eto ti fakira.. Da, da. Fakira. Gutao sam razno razna pića i tuge.. Bolesti srca i misli i smatrao se najznačajnijim stanovnikom sveta a zapravo bio glavna dvorska budala za ispunjavanje ženskih potreba kao što su to ''biti glavna i još glavnija''. A kada su me ostavljale mislio sam da sam najveći nesrećnik i bolesnik pa mi tako padalo na pamet da se te lepotice i ljubavnice dovedene do savršenstva ispijanja muškog pameti, trebaju istrebiti sa planete. E vidiš tu je klauzula koja je odgonetka važnog. Znaš kada na dokumentu piše:''top sikret''? E ta slatka tajna i jeste povod što sam doplivao ovamo i zarobijao se. Shvatio sam da se moram udaljiti od sebe da bi se mogao videti. I veruj shvatio sam da me to vreme očaja i jada kada sam kao ostavljeni crv gmizao po sećanjima i njenim erotskim dahtanjima, bio zapravo najsrećniji.. E onda sam otvarao Bibliju, i sećao se molitvi. Kadio dušu i telo, čistio svoje odaje duše. Povraćao prljavštine svojih misli i potreba. Stideo se greha i stideo sebe kao nosioca klice razvrata što mi se zacepila u nepce u žderanju lepota poroka.-

Zlatousti se nasmeši.. Video je da je jedna sirena doplivala do obale golog ostrva tu sela i razvezala dugu zlatnu kosu.. Video je da se češlja i da tiho pevuši ali ne reče ništa nego je zastre senkom desne ruke da je Narcis ne vidi.

- E onda sam ti kamarate video svašta. Tek kada se čovek usvinji i kada padne u đubre života, vidi čistim okom. Pa šta misliš zašto je Isus baš te grešnike na dnu posećivao? Pa zato, kamarate što je znao da ga oni mogu sagledati srcem. Ej, veruj mi. Živeo sam sa bogatim i slavnim. I sa onima srednjim što niti smrde niti mirišu i samo gledaju da guzi bude dobro a ko će i kako će manje važno. Htedoh reći, dade mi život i tu čast da delim komad hleba i sa onima koji nemaju ništa i koji su dno sveta. Ej kamarate. Ono su najveće bogatstvo planete. Ma ja se nisam nikada bolje nasmejao, ni bolje napevao.. Ma nisam se kamarate nikada bolje ni naplakao ni mudrijih reči čuo, nego živeći pod mostovima i u parkovima sa odbačenima i zaboravljenima. Hej kamarate od pasa smo otimali i gozbe pravili. Balove, rođeni moj sa komadom hleba tvrđim od ebonita i smejali se da su pucale zvezde. Radost života dana je odabranima od Boga i omrženima od čoveka. Znaš, video sam kako se rađaju bogati u sterilnim prostorijama od sterilnih roditelja, sterilni. I video sam kako se rađaju siromašni, na ulici, u parku, pod mostom i video kako se zvezde pomiču da ih propuste u knjigu živih. Zašto? Pitao sam se tada? Odgovor sam čuo tek ovde neki dan. Zato što glad i beda i bol i muka i jad, teraju čoveka da počne izgovarati Božije reči i da se oboži i da u slavu Boga deluje i stvara i zemlju stvara božanstvenom.. Eto to sam saznao neki dan.-

Zlatousti Pogleda kroz prste u sirenu koja je sedela na obali. Učini mu se da niz njenu kosu svetlucaju nebeske boje koje se vide jedino kada čovek zažmuri..Vide da joj niz gole grudi kapaju suze i shvati da ona plače slušajući Narcisovu priču.

- Boraveći sa tim smećem sveta video sam kako ih bogati otimaju i kako im vade srca da ih zamenu sa svojim bolesnim i isluženim. Zamisli. Nikada nisu uspevali jer kalam koji je u zlatnom srcu sirotinje ne prima se u kavez tela bogatoga. Ne prima se pelcer zlata u telo blata.

Zlatousti vide kako se sirena približila koristeći se plimom i kako okreće svoje lice ka njima. I podigne on obe ruke i stavi je u senku ruku i lanca.

- Da. Sve što je levo u svetu, kod čoveka koji je izgnan iz sveta je desno. Znaš zašto? Zato što izgnani čovek ne gleda u svet kao u jedinog sebe, nego iz sebe gleda u svet. E to je razlika. Dok sam boravio u hotelu: ''Ispod mosta'', upoznao sam jednog čoveka. Znao se Baltazar i ako se to njegovo ime izgovaralo još čudnije, Bel-tus-assar. Zamisli čoveka koji nosi takvo ime. Rekao mi je da njegovo ime na asirskom znači: Bog štitit njegov život.'' Hej Zlatousti a čovek je svakodnevno umirao u ranama raka koji ga je polako ali sigurno glodao.-

Sirenu plima približi toliko blizu da je skoro dodirivala ruke Zlatoustog koji ju je još uvek sakrivao senkom.

- I dok sam ja očajavao nad njegovim bolima on mi ispripoveda svoj život. Kamarate. Taj mali zgužvalj kože i kostiju koji je ječao od bolova, bio je zapravo veliki trgovac sa silnim bogatstvom. I šta mi ispriča. Imao je ženu koja nije imala njega. I imao je decu koja nisu imala njega. I prijatelje je imao i rodbinu i roditelja i boga i niko ga nije imao jer je on posedovao samo sebe i moć. I onda jednoga dana on bankrotira I toga dana u očaju napuštenosti vlastite kolosalnosti on vide i pakao i konačište takvih kao on. I šta mu drugo ostade nego da moli Boga da mu pomogne.. Tako ti naš Bel-tus-assar, klekne u bogomolji na kolena i ne htede ustati tvrdoglavo odbijajući da dođe sutra, sve dok se jednoga dana nebesa ne umile i ne usliše mu molbu.. I znaš šta se desi. Bog ga progna iz života tako što ga ostaviše i porodica i prijatelji i društvo. Tako očajan naš Baltazar se naseli ispod mosta i prekine svaku komunikaciju sa svetom besan što mu je okrenuo leđa baš u trenutku bankrota. Vide Bog da ga njegov štićenik nije razumeo i da je bes bogatinje zamenuo sa besom sirotinje i da opet u istoj jeresi živi samilosrdni se i oboli ga teškom bolesti rak. Zacepi ga tom strašnom bolesti koja mu je glodala organ po organ, tkivo po tkivo.. I ja ne shvatih. ''Baltazare?'' Pitah u neznanju. Šta je tu spasenje? A on reče. Vidiš. I ja sam se to pitao a onda se setim da sam na svetskim plažama video da po noći izlaze mali rakovi i jedu sve ono što ih je preko dana onečistilo i tako vrše čišćenje tih plaža. Svatih, Svemilosrdni Bog mi dade rak da izjede sve u meni loše a ostavi što je dobro i kako bi plažu moje duše mogao da obaspe suncem svoje dobrote a da to osetim, vidim i čujem. E kako nema mnogo toga dobrog u meni, verovatno će malo i ostati. Ali šta mari. Ostaće bar nešto što vredi. Vidiš nekada sam bolovao od psovanja Boga i zemlje. Sada više ne psujem. Psovke pojede rak. Nakada sam bolovao od samoljublja. Sada se više ne volim nego se mrzim onakav kakav sam bio. Nekada sam bolovao od veličine, sada sam najmanji od najmanjeg ovde u ritama i sirotinjstvu. Nekada sam bolovao od pohlepe. Sada ne želim ništa što poseduje čovek. Nekada sam bolovao od gordosti, sada sam sažaljiv. I nekada sam bolovao da sam ja bog i da sam moć i da sam slava neba i zemlje. Danas kada me glođu crvi znam da sam zgužalj kože i kosti. Vidi Narcise. Reče mi Bal-tus-assar. Danas ne psujem ne vičem ne bogohulim danas se ne rasipam tuđim i ne otimam ne kradem. Danas delim i molim, danas volim i obožavam Gospoda na nebesima i Hristosa Vidara moje duše ljubim jer je izleči i dade joj krila anđela koja će me vazneti na nebo a ne u pakao. Vidiš da je rak dobar jer pojede sve u čoveku što ne valja a ostavi ono što je dobro. Danas je moja duša čista peščana plaža na kojoj nema prljavštine nego je sva okupana suncem Gospodnje dobrote.-

I plima donese sirenu skroz do Narcisa i Zlatoustog. Zlatousti okrene lice ka kamaratu i hukne:

- Druže. Došla nam je gošća.-

I Narcis je vide. Sedela je u svoj svojoj velšebnoj lepoti i isijavala iz sebe boje neba. U isruženim rukama držala je plašt odrezan od komada morske pene. Nežno je zagrlila Narcisa i Zlatoustog i zakrilila ih kosom..Nad Golim ostrvom zatrubiše turistički brodovi koji su prevozili putnike od zemlje do neba. Neki putnici su i ispadali ali se niko nije osvrtao ni za zemljom ni za zemljanim bogatstvom. Svima oči behu uprte u nebo.. U zvezdane kapije koje su se otvarale i iz kojih je curilo blago Carstva nebeskog. Narcis poskoči i pokaza rukom u jedan lik. Sasvim napred na pramcu broda stajao je Bel-tus- assar u beloj haljini i pokretao ruke razgrćući oblake u nastojanju da što pre doplovi brodom u nebo. Na njegovom telu nije bilo ni jedne ranice, već je blešteo od lepote i snage. Narcis se silno obradova i spisti suzu-dve, niz zabrađeno lice. Sirena otkinu komad hleba i pruži sužnjima koji su se sami zatamničili na golom ostrvu. Zlatousti je pogleda i skoči od iznenađenja. Ispred njih je stajao anđeo sa velikim belim krilima. Njegov osmeh je imao sve ljubavi sveta a pogled sve milosti i lepotu.. Anđeo ih podigne i okrene im lica prem svetu.. Iz onoga pravca ka golom ostrvu plivala je velika grupa ljudi okovana zlatnim lancima. Njihove glave je obasjavala svetlost sa neba a tiha heruvimika plivača naglasavala je jake udare talasa mora u kojima je nestajao grad.



Nije istina da samo dobri konji dižu prašinu.
Najveću prašinu dižu dobre kobile.

It is not the truth that the biggest dust stays after the horses. The biggest dust stays after the mares.

Jasmin Mrkalj Kadmus


plaza

© 2009 Jordan Pop Iliev - MACEDONIA


Razlog nije opravdanje.
Za sve postoji razlog, ali ne i opravdan razlog.

The reason is not a justification. For everything there is a reason, but not
also a justified reason.

Svetislav Aleksin Pavičević


Srbija nije policijska država.
U njoj još uvek svaki građanin nema svog policajca.

Serbia is not a police state. Not every citizen still has his/her own policeman.

Rade Đergović


Dali smo im glas, a uzeli su i crno ispod nokta.

We gave them a vote, but they took even the black under our nail, too.

Zoran Matić Mazos


reis  
PAZITE S KIM SE SLIKATE- S KIM SI "TAKI" SI- OVAJ DESNO NA FOTOGRAFIJI JE UPRAVO POBEGAO IZ ZENIČKOG ZATVORA 29.7.2009.g.!

 


Pišete pesme koje pevaju o našoj hrabrosti.
A odakle vam inspiracija?

You are writing poems which are singing about our courage. From where you have got the inspiration?

Ninus Nestorović


ninusnestorovic

AFORIZMI
Ninus Nestorović
aforizmi-izbor

Izdavač, Alma, Beograd, 2007, Za izdavača: Đorđe Otašević; Štampa: Skripta internacional, Beograd.
Redakcija ZIKISON-a: „Aforizmi Ninusa Nestorovića su konkretizacija odjeka stvarnosti sa kojim je autor suočen u svakodnevnom životu, ali sa željom da, ukazivanjem na izopačene oblike iste te stvarnosti pokaže ne samo surovost njenu već i da satirom stvori pretpostavke ne samo korekcije već i ogoljavanja iste. Ninus je britak majstor kratke forme koji nema predrasuda ni „zaštićenih“ tema već se otvoreno suočava i uz osmijeh mačem satire reže.“

bojanbogdanovic

VAJAR U KUĆI
Bojan Bogdanović
pjesme

Izdavač, Naša riječ, Zenica (FBiH-BiH); Za izdavača, Sajto Ćehović, 2004, Recenzenti, Dragan Jovanović Danilov i Željko Grahovac; Štampa, Dom štampe, Zenica.
Dragan Jovanović Danilov:“Polazeći od neke situacije iz globalne realnosti, Bojan Boganović je mitizuje, obilato koristeći učinak ironijskih i groteksnih otklona. Ove pjesme čitaocu osjetljivog duhovnog i duševnog sastava najviše donose tamo gdje se pjesniku posrećilo da jednim poosobljenim ekpsresivnim gestom izmakne patetici i sentimentalnosti i tako sve preosvešta autentičnom lirskom eleviranošću i jednom setom koja je spiritualna.“

Podzemlje je temelj naše države.

Nijedno političko ubistvo nije razjašnjeno. To je zato što policiju ne interesuje politika.

Naša država je težak invalid. Nedostaje joj ruka pravde.

U Srbiji se ne zna da li ima više izdajnika ili patriota. Sve zavisi od toga ko broji...

Krenuo sam u juriš i evo već treći dan ni na koga da naletim!

Dosta smo bre pevali te patriotske pesme. Ajmo sada neku našu!

Kruže priče da se vrtimo u krug...

Nije tačno da ono što pišem niko ne čita. Čitam ja!

Kad sam pošao da kupim nove gaće, one stare su počele da mi se uvlače u dupe!

TRENUTAK

Tačno u ovom trenutku
Nepomični Bog zuri u semafor
I nogom na gasu
Mjeri brzinu kučke
Koja prelazi semafor

***

MOJA DRAGA

Ušao nezvan
Povrijedio
Dotakao njeno svijetlo meso
Obrisao maglu sa usana
A onda bez odjeće
Gologlav oderane kože
Skočio joj u žedno oko

Prsnula je u smijeh
Krilata na prozoru
Obliznula se
Izvela epruvetu
Pogledala me
Pogledala me...
Poletjela

image001

RadioSarajevo vam predstavlja Konkurs koji je otvoren za sve kreativce i one koji se tako osjećaju.

EUphoria konkurs za kreativne radove traje do 20. decembra 2009. U obzir dolaze sve autorske forme koje se mogu objaviti na portalu www.radiosarajevo.ba:

  1. Kratka priča, reportaža, druga literarna forma
  2. Fotografija
  3. Poezija
  4. Strip
  5. Pjesma ili druga muzička forma
  6. Video
  7. Dizajn
  8. Tema ili komentar na podforumu Eu.phoria
  9. Twitter poruka
  10. Nešto deseto...

Tema kreativnih radova je individualni stav i promišljanje takmičara o Evropskoj uniji i poziciji Bosne i Hercegovine u procesu pridruživanja EU. Kroz prijavljene radove, autori mogu odgovoriti na pitanje šta je za njih EU.

Žiri će ocjenjivati kreativnost, originalnost, koncept, izvedbenu vrijednost, ideju i poruku rada . Članovi žirija ocjenjivat će na osnovu svoje stručnosti, znanja, subjektivnog doživljaja i objektivnih elemenata.

Stručni žiri čine: Boro Kontić, Damir Šagolj, Melina Kamerić, Peđa Kojović, Dino Ćatović i Bojan Hadžihalilović. 

Svakog mjeseca se nagrađuju autori najbolji radova. Mjesečne nagrade su:

1. iPod Shuffle;

2. Izletnički komplet (termo-izolirni ruksak sa posuđem za piknik, ekološka ručna svjetiljka i deka);

3. Forumaški komplet (termos šolja za tople napitke, deka). 
Organizator ima pravo svakoga mjeseca podijeliti i utješne nagrade, maksimalno 5 mjesečno.

Glavna nagrada konkursa je studijsko putovanje u evropsku prijestolnicu. Ime i prezime glavnog pobjednika bit će objavljeno do 27. Decembra.

Glavnu nagradu može dobiti samo državljanin Bosne i Hercegovine sa stalnim prebivalištem u BiH. Državljani drugih zemalja mogu dobiti neku od mjesečnih nagrada, samo ukoliko navedu valjanu poštansku adresu u BiH na koju se može poslati nagrada. Svi ostali mogu učestvovati u konkursu kako bi njihov rad bio objavljen na portalu, ali se ne natječu za nagradu.

Pravila učestvovanja (ukratko)
Za učešće na konkursu učesnik mora svoje radove poslati na adresu konkurs@radiosarajevo.ba , najkasnije do 20.12.2009. u 10 sati. 

Svaki učesnik može predati neograničeni broj radova, a svaki se od njih razmatra kao samostalan rad.

Radovi moraju biti na jednom od službenih jezika u BiH, odnosno, ukoliko koriste neki strani jezik, takmičar mora poslati i prijevod na jedan od službenih jezika u BiH. 

Radovi ne smiju prelaziti težinu od 15 Mb po jednoj e-mail poruci. U slučaju da je rad veći, potrebno je najprije kontaktirati organizatora na navedenu adresu i dogovoriti distribuciju rada. 

Organizator ima pravo diskvalificirati radove koji prema njegovom sudu imaju neprimjereni sadržaj. Radovi sa neprimjerenim sadržajem neće se objaviti na portalu i isključuju se iz takmičenja. 

U slučaju da autor želi konkurisati sa temom ili komentarom na forumu ili twitter porukom, kopiju objavljene teme, komentara ili poruke mora poslati e-mailom na gore naznačenu adresu pod istim uslovima kao i za ostale radove. Rejting na forumu i broj objavljenih postova nisu kriterij za ocjenjivanje rada.

Detaljna pravila konkursa nalaze se na web sajtu www.radiosarajevo.ba

Bez obzira da li ste eurofan ili euroskeptik; da li pripadate lijevoj, srednjoj ili desnoj orijentaciji ili vas politika ne zanima; bez obzira na vaš nacionalni, vjerski, kulturni, seksualni identitet; bez obzira da li ste pristalica vegetarijanstva ili volite ćevape... Evropa je ideja o kojoj svi imamo svoj stav. Podijelite ga sa drugima. zabavite se, osvajajte nagrade!

RadioSarajevo, 90,2FM www.radiosarajevo.ba

NAGRADA SKENDER KULENOVIĆ - obavještenje

Manifestacija Dani Skendera Kulenovića raspisala je konkurs/natječaj za dodjelu Nagrade Skender Kulenović za književno djelo (opus, stvaralaštvo) za 2009. godinu. Konkurs je otvoren do 15. septembra/rujna 2009. godine. Izdavači i autori treba da dostave Oragnizacionom odboru četiri (4) primjerka predloženog djela na adresu:

JU Spomen biblioteka ''Skender Kulenović'' Ul. V korpusa 6677250 Basanski Petrovac

sa naznakon ''za književni konkurs''

VIJESTI/VESTI

ČOTRIĆEVI AFORIZMI NA POLJSKOM

Poljski kniževni časopisi "Gazeta kulturalna", "Radostovu" i "Nadvisloće" objavili su u julu aforizme našeg satiričara Aleksandra Čotrića, u prevodu Olge Lalić Krovicke, saopštilo je Udruženje književnika Srbije.

Ovo je prema Čotrićevoj oceni značajno priznanje za domaću aforistiku i to u godini kada se obeležava vek od rodjenja najvećeg svetskog aforističara, poreklom iz Poljske, Stanislava Jeržija Leca (1909-1966).

U saopštenju UKS-a Čotrić je najavio da će Beogradski aforistički krug na jesen organizovati Medjunarodni festival humora i satire "Satira fest" u okviru kojeg će biti održano književno veče posvećeno Lecu.

Čotrić je izrazio očekivanje da će prvi put posle Lecove posete šezdestih godina prošlog veka, Beograd ugostiti aforističare iz Poljske, zemlje u kojoj se neguje duga i uspešna tradicija pisanja kratke forme.

***

AFORISTIČARI IZ BEOGRADA I TEMIŠVARA U VRŠCU

Aleksandar Baljak i Aleksandar Čotrić gostovali su 16. jula u Gradskoj biblioteci u Vršcu. Oni su razveselili publiku svojim aforizmima o politici, književnosti, braku, ljubavi, deci...

Ovom prilikom beogradski aforističari predstavili su i nove knjige aforizama „Rat je prvi počeo“ (Baljak) i „Gola istina“ (Čotrić). S obzirom na to da u Vršcu žive pripadnici rumunske zajednice, bila je to prilika da se pomene i predstavi Čotrićeva knjiga aforizama na rumunskom jeziku „Kratki rezovi“ („Incizii rapide”).

Kao gosti Baljka i Čotrića publici su se predstavili aforističari iz rumunskog grada Temišvara – Goran Mrakić, Goran Mišković i Jadran Klanica, koji su, takođe, izmamili aplauze vršačke književne publike.

Uspelo veče u Sterijinom gradu organizovali su Gradska biblioteka i Vršački klub aforističara, na čijem čelu je aforističar i karikaturista Milorad Rankov.

***

ČOTRIĆEVE PRIČE U ITALIJANSKOM ČASOPISU

Italijanski časopis za književnost „La valisa“ („La Vallisa“) koji tromesečno izlazi u Bariju objavio je u novom broju tri humorističko-satirične priče Aleksandra Čotrića iz njegove knjige „Obeležene priče“ (Beograd, „Aurora“, 2006.).

Priče „Samoubistvo“, „Plavuša iz oglasa“ i „Dijalog“ izabrao je i preveo na italijanski jezik književnik i prevodilac Dragan Mraović, član redakcije lista i lektor za srpski jezik na Univerzitetu u Bariju.

U listu su objavljena Čotrićeva biografija i reprodukcija naslovne strane njegove knjige „Obeležene priče“.

***

Nastavak FILMSKO KNJIZEVNOG KARAVANA

Filmsko književni karavan BIH  - Sabahudina Hadžialića i  Ratka Orozovića, u srijedu, 05.8. gostuje  u Zavidovićima u okviru manifestacije LJETO U GRADU u Hotelu “Zavidovići” sa početkom u 19:30 sati, dok u petak 07.8.2009.g. učestvuje i na INTERNACIONALNOM FESTIVALA PRIJATELJSTVA u Goraždu. Karavan prozne poetike, satire, aforizama i filma ce biti predstavljen u Velikoj sali Centra za kulturu Goražde sa početkom u 19:30 sati.

Tokom gostovanja bit će predočeno već uobličeno obilježavanje 45 godina književnog i filmskog rada Ratka Orozovića i obilježavanja 30 godina književnog i novinarskog rada Sabahudina Hadžialića prigodnom izložbom tekstova, nagrada, diploma i prikaza, uz prikazivanje nagrađenih Orozovićevih kratkih filmova, pjesama i aforizama, ali i čitanje Hadžialićeve poezije i aforizama uvrštenih u BH i Antologije zemalja širom svijeta. Istovremeno će biti i predstavljeno reprint izdanje knjige aforizama Ratka Orozovića iz 1979.g. "OD ŽIVOTA SRAMOTA" i knjige aforizama, peckativa, crtica i satiričnih drama "ABECEDNA AZBUKA" (BiH 2009.g.) Sabahudina Hadžialića.

Redovna Press konferencija Festivala se održava u 18:30 istoga dana u Maloj sali Centra za Kulturu Goražde, gdje će, između ostalog, i biti riječi o gostovanju Karavana u Goraždu.
Sve informacije o turneji se nalaze na: http://www.wix.com/sabi08/knjizevnostfilmturneja

***

BH MAGAZIN, 28.7.2009.g.

Intervju književnika i freelance novinara,
Zamjenika gl.i odg.urednika ŽIKIŠON-a
Sabahudina Hadžialića
http://www.bhmagazin.com/interview/1149-intervju-sa-sabahudinom-hadzialiem.html

***


COMIC/STRIP



http://www.wix.com/sabi08/knjizevnostfilmturneja

"STRAŠNI O' STOJA" - Miloš Krnjetin - SERBIA



col1

STRIP PROVALE/OUTBREAK - Franja Straka - SERBIA



Copyright © Zikison, 2008/2009. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.
Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.

back